Kako ne bih spamao svaku temu zasebno, dat ću u ovoj općoj temi mišljenje o pjesmama, nastupima i plasmanima ovog, sad već podosta odmaklog ESC-a 2019.
Kad bih formirao neki svoj top 3 na temelju nastupa, interpretacija i svega skupa, vjerojatno bi mi poredak bio ovakav:
1. Nizozemska
Nije što je pobjednik, i nije što mi je od početka bio sigurni broj 1, ali Duncan je stvarno zaslužio ovu pobjedu. Svo ono, uvjetno rečeno, foliranje, koje je kod zadnjih nekoliko pobjednika ipak bilo primjetno, u manjoj ili većoj mjeri, kod Duncana je posve izostalo. Čista emocija i čista umjetnost. Čista pjesma i interpretacija. Nastup koji ne traži pojašnjenja, propitkivanja, odgovore... Samo traži da se prepustiš magiji. I ta magija je u konačnici bila dovoljna.
Nevjerojatno mi je to kako djeluje kao da su Nizozemci sve ovo tempirali. Nakon godina lutanja, ispadanja, loših pjesama, polako su se dizali, bili tu negdje, i evo čime je kulminiralo - zaokruživanjem jednog ESC desetljeća pobjedom. I to, meni osobno, najboljom pobjedom ovog desetljeća, ali i 21. stoljeća.
Što se Duncana tiče, zasigurno neće postati mega-zvijezda. Neće kao Mans voditi nacionalna finala, pojavljivati se posvuda, neće kao Conchita postati neki vid ikone, ali vjerujem da će svakako nastaviti stvarati dobru glazbu, a što je i nagovjestio ovom novom pjesmom. Ali baš ga ta tišina, nenametljivost i neopterećenost čini posebnim izvođačem. Veseli me pomisao na to što sprema za budućnost.
2. Sjeverna Makedonija
Koliko mi je bilo drago kad sam naknadno vidio plasman Makedonije. I ne samo to, već i činjenicu da je pobjedila kod žirija. Zemlja koja godinama, baš poput Nizozemske nekad, nije uspjevala isplivati i postići nešto na ESC-u. I eto, desi se Tamara i njena "Proud". Isprva pjesmu nisam toliko doživljavao, nije dopirala do mene, ali tamo negdje pred ESC me uspjela kupiti. Iskreno, mislio sam s jedne strane, ne vrijedi, opet će Makedonija ostati negdje zaboravljena, kao i uvijek. Drugi, manji dio mene se nadao da može makar u finale, ako ništa drugo. Ispalo je da smo je skoro svi potcjenili. Teška zabluda. Velik uspjeh, velika pjesma i velika interpretacija. Ogroman vjetar u leđa za Sjevernu Makedoniju, ali i za sve ostale ex-yu zemlje.
3. Albanija
Od početka mi je Albanija bila tu negdje, ne u uskom krugu favorita, ali sam uživao u pjesmi i bio siguran da može solidno proći. Ali nije čak ni pjesma sama po sebi, a naročito ne nastup, ono što me toliko kupilo nakon ESC-a kod Albanije. Glavna zasluga ide nevjerojatnim bek-vokalima, poglavito u polufinalnom nastupu, koji su uzdigli ovu pjesmu na neki puno, puno viši nivo. Posebno djevojka skroz desno, Artemisa, koja prva započinje s onim "ojkanjem", fantastična je. Vidjeh ovogodišnji spisak FiK-a, šteta što se, za razliku od prethodne dvije godine, ove nije prijavila, apsolutno je potencijal za solo nastup na Eurosongu.
Što se ostalih utisaka tiče - pobjeda Norveške na tvt-u mi je istovremeno i iznenađenje i skroz normalno. Ipak se potvrdilo točnim da pjesma pali na prvu i da se Europa uželjela pravog, dobrod scandipopa.
Islandski performans s palestinskom zastavom ne podržavam, moglo je proći i bez toga, ali dobro, nije da nije bilo za očekivati. Drago mi je ipak što su uspjeli ući u top 10, ja bih ih osobono smjestio i na bolju poziciju, ali ajde, i ovo je zaista super, posebno za Island koji se isto godinama nekako gubi.
Drago mi je zbog solidnog plasmane Malte, Michelino radovanje prolasku u finale je bilo preslatko, baš onako dječje.
Što se Nevene tiče, zaslužila je više. Ako ništa, barem da je ušla u top 15. Meni je s vremenom "Kruna" postala sjajna i tek sam shvatio koliko sam se prvobitno ogriješio o nju. Moguće je da mi je čak postala najboljom srpskom pjesmom još od "Oro".
Hrvatsku je izlišno komentirati. Treba biti realan i reći da bi bila apsolutna nepravda išta osim ostajanja Roka u polufinalu. Dogodine se nadam da ćemo pametnije, iako Dora u istom formatu ne ulijeva puno povjerenja.
Što se ispadaka tiče, najviše žalim, naravno, svoje velike favorite Portugal i Rumunjsku. Ipak, za oboje mogu shvatiti zašto nisu prošli. Esterin nastup je bio stvarno previše, krajnje neprikladan. Conan se izgubio u želji da bude poseban, različit od drugih. Na trenutke je nastup djelovao malo neprijatno. I da, šteta za ispadanje Jurijusa za samo jedan bod, iako ni njegov nastup nije bio bog zna što, al' radije bih da je on prošao nego Danska. Još se jednom dokazalo koliko je litavska dijaspora zapravo nevjerojatno jaka, bez obzira na ne baš sjajan nastup i pjesmu koja se možda ne ističe. Od ostalih iz mog top 10, ispadanje Belgije me nije potreslo baš jer je Elliot stvarno bio preslab. Ali ulijeva nadu to što u Nizozemsku šalju jedan tako sjajan i renomiran bend.
Vidjet ćemo što donosi Rotterdam. Uvijek se nadamo da će pobjednička zemlja izdominirati organizacijom i onda često ta dominacija izostane, ali s Nizozemcima imam baš dobar osjećaj. Ozbiljni su oni.