Filmovi

Predvidljivi su oskari postali. Doduše negde su kladionice i omašile i drago mi je da jesu.
 
Filmovi koje sam gledao u 2024:

  1. Saltburn (2023) 6/10
  2. The Truman Show (1998) 8/10
  3. Poor Things (2023) 7/10
  4. Andrei Rublev (1966) 10/10
  5. Interstellar (2014) 9/10
  6. The Martian (2017) 7/10
  7. Dune - Part 2 (2024) 8/10
  8. Anatomy of a Fall (2023) 8/10
  9. The Cook, the Thief, His Wife & Her Lover (1975) 8/10
  10. Fight Club (1999) 10/10

Otišao sam malo u komercijalu ove godine zbog dečka koji je malo pregoreo od opskurnijih i artkujastih filmova koje sam mu nametao 😂 Ali svakako sam prošarao repertoar i pogledao neke baš dobre filmove. Andrej Rubljov mi je bio 🫠
 
Last edited:
Ja sam bio malo razočaran Dinom, jer mnogo volim knjige i Dina prosto nije tip priče koji može da se ekranizuje, čak ni kada posvete dva filma i skoro šest sati samo jednoj knjizi. Priča koju film prati je prilično razvodnjena i maksimalno pojednostavljena. Filozofija, teme i motivi Dine se gube u filmskoj ekranizaciji i dosta je veći akcenat na vizuelnom, koji se opet dosta razlikuje od šarenolikog i nadrealnog vizuelnog identiteta knjiga, ali dobro. Kao filmovi su i dalje vrlo dobri, naročito za publiku koja nije čitala knjige, ali je opet malo šteta, jer je priča toliko bogata i bizarna, dok je ovo malo yassifikovana verzija Dine kao kad bi Šveđani sa Evrovizije napravili Dinu. Kao neko ko mnogo voli knjige iz ovog serijala, drago mi je da je posle 60 godina Dina konačno ušla u mejnstrim i dobila pažnju koju zaslužuje.

Drago mi je da su lepo postavili nastavak priče i jasno stavili publici do znanja znakove Polove sudbine. Pol nije heroj, zapravo postaje negativac i ima sličan arc i moralno posrnuće kao recimo Deneris u Igri prestola. Dina počinje kao klasična herojska priča, ali se pretvori u nešto sasvim drugo. Od 6 knjiga, Pol je prisutan kao lik samo u prve dve, tako da ovo nije njegova priča.
 
Ja sam bio malo razočaran Dinom, jer mnogo volim knjige i Dina prosto nije tip priče koji može da se ekranizuje, čak ni kada posvete dva filma i skoro šest sati samo jednoj knjizi. Priča koju film prati je prilično razvodnjena i maksimalno pojednostavljena. Filozofija, teme i motivi Dine se gube u filmskoj ekranizaciji i dosta je veći akcenat na vizuelnom, koji se opet dosta razlikuje od šarenolikog i nadrealnog vizuelnog identiteta knjiga, ali dobro. Kao filmovi su i dalje vrlo dobri, naročito za publiku koja nije čitala knjige, ali je opet malo šteta, jer je priča toliko bogata i bizarna, dok je ovo malo yassifikovana verzija Dine kao kad bi Šveđani sa Evrovizije napravili Dinu. Kao neko ko mnogo voli knjige iz ovog serijala, drago mi je da je posle 60 godina Dina konačno ušla u mejnstrim i dobila pažnju koju zaslužuje.

Drago mi je da su lepo postavili nastavak priče i jasno stavili publici do znanja znakove Polove sudbine. Pol nije heroj, zapravo postaje negativac i ima sličan arc i moralno posrnuće kao recimo Deneris u Igri prestola. Dina počinje kao klasična herojska priča, ali se pretvori u nešto sasvim drugo. Od 6 knjiga, Pol je prisutan kao lik samo u prve dve, tako da ovo nije njegova priča.
I ja sam sličan komentar imao. Dina je jako teška knjiga za ekranizaciju. Uspeli su da urade onoliko koliko su mogli i drago mi je da su uradili nešto dobro. Možda ne zadovoljava svačiji ukus ali je dovoljno dobro urađeno da može da se uživa u filmu. Pogotovo sa vizuelne strane. Tome se najviše radujem sad u drugom delu.. Da vidim kako će i ostatak sveta Dine prikazati na velikom ekranu.
 
Preporučio bih svakom ko je u prilici da gleda film u IMAX-u, jer je Dina baš pravljena za takvu projekciju.
 
Zaboravih da prokomentarišem ovde da mi je užasno krivo to što Sandra Hüller nije dobila Oskara za najbolju glumicu. Stvarno je sjajna u oba filma koji su obeležili festivalsku i Oskar sezonu. Tek treba da pogledam Poor Things, pa ne mogu da komentarišem Emmu, ali onaj za La La Land mi je i dalje malo wtf.
 
Sinoć sam gledala Midsommar. Mislim da je to najbolesniji film u životu kojeg sam pogledala i ništa mi nije jasno.
 
Sinoć sam gledala Midsommar. Mislim da je to najbolesniji film u životu kojeg sam pogledala i ništa mi nije jasno.

Jedan od najbolesnijih za koje znam mada ima ih još samo što sam odbio da ih gledam čim sam čuo o čemu se radi :D.

Midsommar ima u početku možda zanimljivu priču ali ubrzo sve postane besmisleno.
 
Jedan od najbolesnijih za koje znam mada ima ih još samo što sam odbio da ih gledam čim sam čuo o čemu se radi :D.

Midsommar ima u početku možda zanimljivu priču ali ubrzo sve postane besmisleno.
Ne razumem umove koji ovako nešto smišljaju. Okej možda bi mi bilo nadrealno iskustvo da jedem pečurke ali ja jedem samo čips i pivo. Jezivo.
 
Nisam gledala, jel bolestan isto? :ROFLMAO: ja volim horore sa drustvom da gledam. Tako sam sinoc zapravo prvo gledala neki Coherence, ali on nije horor uopste, samo kao triler misterija psiholoska i relativno kratko traje. Posle toga smo Midsommar na moju inicijativu jer me je zanimao kraj filma, posto je jedan clan drustva kad smo gledali prvu polovinu filma po*izdio i onda nam je bilo ostalo jos pola od prethodnog puta. XD
 
Ovaj nije ni za društvo, a ni za bilo čije oči generalno xD

Psihološki horori su najmorbidniji žanr definitivno
 
Nisam ljubitelj horora, često su mi besmisleni. A možda je razlog tome i to što sam gledao neku bolesnu verziju Pad kuće Ašerovih kao klinac. I dalje pamtim scene lol
 
Back
Top