Ispravio sam tii sad semorambiram nervirati ceo vikend dok ne odem u ponedeljak
Isti sam takav, tu nema pomoći. Doduše, kod mene to poprima i ekstreme u vidu rada tijekom godišnjeg odmora - već ne znam koliko puta zaredom se desilo da neki važan zadatak koji baš ja trebam odraditi stigne dok sam na godišnjem i onda se desi da pola godišnjeg provedem sekirajući se i odlazeći u ured dok ne riješim to što imam.Nista me ne moze vise iznervirati od toga da se neka glupost desi u petak uvece pre nego sto mi zavrsi smena i sad se moram nervirati ceo vikend dok ne odem u ponedeljak
Ma kakvi. Problem je što je glavna šefica jako rasejana. Mi je u kancelariji zovemo Haotičarka.Da nisi bio uspavan pa je nisi čuo šta je rekla? Kakvi su vam to poslovi gde nemate toliko sati šta da radite, a onda se dolazi nedeljom. Mogao si uzeti da proučavaš nešto u vezi sa poslom, ili ako ništa, čitaš Miki Mausa ili Džepnog Paju Patka.
Ispravio sam ti
Zavisi od vrste posla. Ako je neka trgovina gde je dobit mala da se jedva pokrije i neka minimalna plata vlasnika, a svi se porodično uključe u biznis, onda to i nije baš dobro, a zauzet si od jutra do sutra. Drugo je ako se ima razvijen biznis i gde ne moraš stalno biti prisutan pa je fleksibilnost moguća.Porodični poslovi su top, iako mladi uglavnom beže od njih. Moj najbolji drug ima s ocem biznis, lik gospodin bukvalno, ima odmor kad poželi. Biznismen!