Sara Jo, sa ovim francuskim kapama, kačketima, kabastim sakoima – krombi kaputićima, širokim patnalonama i džombastim cipelama deluje kao klovn,

minijaturna verzija Čarli Čaplina, kao da hoće da sav svoj seksepil, gracioznost i lepotu sakrije, kao iskompleksirana, radikalna feministkinja, kvazi levičarka ili mlada proleterka ili kondukterka u Ko to tamo peva, još sa ocim crvenperskim repovima, perčinima, pramenovima, meni deluje kao strašilo, dok mi je npr. U pesmi Bez sna delovala ženstveno, prelepo, graciozno. Užas, zašto lepe žene žele da deluju kao nezgrapni dečaćići? Užas još jednom! PS Užas!!!
Pesma isto nezgrapna, tanka, jeftina, kad se setim kako je Bebi Dol 1983. u pesmu Lapis lazzuli delovala savremenije, modernije, moćnije iako je to Angelo Branduardi - Il libro, to je otrilike ovaj fazon, samo je kod Sare Jo sirot’nja udarila. Nikakvu moćnu koreografiju od nje ne očekujem jer sam do sada videla , osim u spotovima, na sceni samo samo šetkanje i poziranje. Kad bi pesma imala ozbiljan revamp koji bi pesmi dao dinamiku, smanjio repetitivnost, dao ozbiljniju kulminaciju od onih desetak sekundi na kraju, a uz to i nastup tipa Maruv, mogli bi pričati o nekom ozbiljnijem plasmanu. Sviđalo se nekome ili ne – ovo je tanko i nedovoljno.
Nakon što su mi se utisci slegli, iako mi je dosta etno balada, mislim da je Zorja najbolji izbor, da će tek u lajvu zvučati onako kao treba, a isto mislim da pesmi treba obrada, bogatstvo instrumenata, ozbiljnija produkcija i mnogo lepši , upečatljiviji insturmental. Za sada- Tim Zorja!!!!