Ovo vazi i za nas. Svake godine se racunaju glasovi dijaspore. Koliko vrede pokazalo se na primeru Princa.Mislim da se općenito malo previše uzima kao nekakav presudan faktor ta poljska dijaspora (a isto važi i za albansku)
Naprosto, kad nemaju dovoljno jaku pjesmu i još k tome npr. bude na engleskom, dijaspora se ne aktivira, kao što nije za Lunu i Rafala, pa cak ni za Tuliu 2019. koja je čak bila i na poljskom i etno, što djeluje kao neki mamac za dijasporu.
Ne vidim ovdje što bi Poljaci diljem Europe pohitali glasati za ovo kad nit je pjesma nešto posebno, nit je ona neko jako ime, nit nema p od bilo čega poljskog u pjesmi.
Oni su od uvođenja polufinala više puta ispadali nego prolazili, a nije baš kao da je ta poljska dijaspora rasijana po Europi tek od jučer.
Ja sam tu 2016. gledao kao kezualac i nisam znao nijednu pesmu sem Srbije i Rusije (jer je bio kod Ivana Ivanovica) i odmah mi je Poljak zapao za uvo, postojalo je nesto kod te pesme sto privlaci paznju. Naravno da nije samo dijaspora, covek osvojio 222 boda publike. Kasnije sam se sokirao kad sam video da su mu i kladionice i ostali prognozeri predvidjali NQ.Mislim da je cijela ta priča oko famozne poljske dijaspore zamah dobila sa Szpakom 2016. godine, ali tad je nešto očito baš bio okidač da publika generalno + dijaspora izdivljaju na tu pjesmu, desio se neki momentum. Ali više je iznimka nego pravilo.
Što se tiče Poljske, meni je def ostaje najviše u sećanju ona histerija oko Jana i kako su preplavili (politički opravdano?) frustracijom ceo net. A na kraju im Bejba u polufinalu završila 3. i stoički se nosila sa čitavim hejtom.Mislim da je cijela ta priča oko famozne poljske dijaspore zamah dobila sa Szpakom 2016. godine, ali tad je nešto očito baš bio okidač da publika generalno + dijaspora izdivljaju na tu pjesmu, desio se neki momentum. Ali više je iznimka nego pravilo.