Offtopic

Lignjoslave, tad se nisi ni rodio, i otkud znaš tačno kako je bilo, sem što si se malo informisao preko neta, možda roditelja i sl. To doba i ovo danas što imamo je neuporedivo. Sad možeš nekako da preživiš ako imaš kakav takav prihod, tad je bio haos i iz današnje perspektive, ni sam ne znam kako smo se izvukli iz svega toga. Roditelji donesu platu, na novčanicama silne nule, a za to ne možeš ništa kupiti. Pa restrikcije vode, ovde u mom kraju smo imali dosta problema preko leta tokom 90-ih, pa i struje. Totalno rasulo na svim nivoima i nemaština.​
 
I meni je Lidl super u nekim aspektima, imaju razne proizvode (domace, evropske, bio, puno robnih marki itd). Mislim da su i prvi uveli aplikaciju. Najbolja stvar su definitivno kasiri i kase koje uvek funkcionisu besprekorno i izuzetno su brzi. Ukoliko se napravi malo veci red, odmah otvore novu kasu.
 
Lignjoslave, tad se nisi ni rodio, i otkud znaš tačno kako je bilo, sem što si se malo informisao preko neta, možda roditelja i sl. To doba i ovo danas što imamo je neuporedivo. Sad možeš nekako da preživiš ako imaš kakav takav prihod, tad je bio haos i iz današnje perspektive, ni sam ne znam kako smo se izvukli iz svega toga. Roditelji donesu platu, na novčanicama silne nule, a za to ne možeš ništa kupiti. Pa restrikcije vode, ovde u mom kraju smo imali dosta problema preko leta tokom 90-ih, pa i struje. Totalno rasulo na svim nivoima i nemaština.​
To su mi i moji roditelji isto rekli. I uvek se zapitam kako ste uopste preziveli 1993, da bi mi tata rekao da su imali svoja polja gde da stave sadnice za voce i povrce, odakle da muzu krave za mleko... Mama mi je pricala za te milijarde da nisu vredele nista.

Pogledao sam ovaj snimak pre neki dan sa mamom:
 
Neuporedive su okolnosti o kojima govoriš i ove današnje. Ono je bio period ratnih sukoba, ozbiljnih i sveobuhvatnih sankcija, hiperinflacije, država pokrala ušeteđevinu/država štampala novac da bi finansirala koješta, novac nije imao nikakvu vrednost. Prodavnice su tada bile prazne, potpuno prazne. U nekim si mogao da naletiš na šibice, staklene lustere i bokale i poneku usamljenu teglu zimnice. Svega drugog nije bilo. Nisi imao ništa. Ljudi su se snalazili kako su znali i umeli, od maštovitih recepata za hleb i rođendansku tortu bez brašna, jaja i šećera, do trikova kojim papirom uviti duvan a da se ne ugušiš. Govorim o ljudima koji se nisu bavili kriminalom i švercom, o onima koji su imali bednu platu od par nemačkih maraka, ili bili plaćeni sa nekoliko kila šećera/soli. O zdravstvu, restrikcijama i sl. da ne govorim. Drugi ljudi su tada bežali od snajpera/iz svojih kuća, ili sedeli u podrumu, mi smo u tom smislu izgleda imali malo više sreće.

E da, jedino što je i tada bilo podjednako loše kao i danas je - Aleksandar Vučić. Tada je jahao uz drugačiji narativ.
 
Danas bi se verovatno još teže to podnelo, jer je dobar deo ljudi sa sela pobegao u gradove, i današnje mlade generacije su drugačije, naviknute na tehnologiju. Kada bi se tako nešto ponovilo, prvo čega ćeš se odreći su telefon i internet, znači toga nema više, može da služi samo za slikanje. A onda prestaje komunikacija sa svetom, jer danas je skoro nepojmljivo da odeš da se nađeš sa nekim bez telefona, čak i ako ste se dogovorili da je to na trgu ili gde god. E onda, idu bonovi, penzioneri dobiju bon za brašno, ulje, pasulj, pa ideš staneš u red i čekaš kao da ti je to poslednja nada. Onda ako ima struje i vode, umesiš hleb od tog polubelog brašna, grickaš koru hleba i razmišljaš šta ćeš sutra jesti.​
 
Gledao sam i film "Dnevnik uvreda 1993", znaci ostavio me je bez teksta zbog celokupne tadasnje situacije.

 
E da, jedino što je i tada bilo podjednako loše kao i danas je - Aleksandar Vučić. Tada je jahao uz drugačiji narativ.
Da, 1999. od države dobio stan za vreme bombardovanja, čovek koji se hvali kako se napio kad je čuo da je Đinđić ubijen, jede salame po tv emisijama.
 
Imam utisak da Lignjoslav priželjkuje apokalipsu.
Ne dao Bog gospode Boze.

Prosto necu da prozivljavam 1993. i to sve zbog debilnih politicara. Iskreno, imam strah od toga znaci, zbog toga izbegavam da gledam vesti, samo gledam Arenu Sport i Pink Film kad je u pitanju TV.

Vucko mi bas daje utisak da je diktator i tiranin.
 
Da, 1999. od države dobio stan za vreme bombardovanja, čovek koji se hvali kako se napio kad je čuo da je Đinđić ubijen, jede salame po tv emisijama.
Pa eto gde smo 25 godina posle. Danas o miru i stabilnosti govore, a o Kosovu pregovaraju oni koji su nas uvukli u najgore nedaće devedesetih, presmešno. Ista priča i tehnike magarčenja naroda, samo malo suptilnije. Izgleda da ništa nismo naučili.
 
Danas se krećemo u nekim granicama inflacije od 4-12%, a kažu da je tada, naročito u januaru 1994, za sat vremena bila veća od 2%, tj. u Jugoslaviji je za sat vremena bila veća inflacija nego što je bila godišnja inflacija u razvijenim zemljama. Zamisli situaciju da je danas hleb npr. 100 dinara, a a za mesec dana je 200.000.000 (dvesta miliona dinara), dakle vrlo haotično i nepredvidivo. Još kad tu dodaš Dafinu i Jezdu, i kamate na dinarsku štednju i do 195%, rekao bi da si u nekom filmu.​
 
Ama da li ovo Verica pokazuje Vučićev sat, ton mi je utišan, ali rekoh da bacim pogled šta ima u korpi... kad ova pokazuje njegov sat u kameru. :eek:
Zato sam prebacio na Prvu kad tamo Boban Zdravković - I setih se njegove obrade bugarske pesme "Tri kila banani" pesma skroz prikladna ovoj pričo .... Neko može da prati modu a ja nemam para ni za vodu...

 
Last edited:
Pa eto gde smo 25 godina posle. Danas o miru i stabilnosti govore, a o Kosovu pregovaraju oni koji su nas uvukli u najgore nedaće devedesetih, presmešno. Ista priča i tehnike magarčenja naroda, samo malo suptilnije. Izgleda da ništa nismo naučili.
mi smo drutšvo koje pokreće post traumatsko iskustvo od sankcija, ratova, progona, medijske demonizacije itd., a takva društva su uvek po pravilu autoritativna.

Recimo Hitler je 1933. došao na vlast u doba najveće krize i recesije koju je ikada zahvatila Nemačku, tada Vajmersku republiku.


Jednostavno u kritičnim situacijama lakše je manipulisati masama zato što ne funkcioniše racio, konstantna ratna psihoza i ubijanje u pojam bilo kakve perspektive.

Danas se krećemo u nekim granicama inflacije od 4-12%, a kažu da je tada, naročito u januaru 1994, za sat vremena bila veća od 2%, tj. u Jugoslaviji je za sat vremena bila veća inflacija nego što je bila godišnja inflacija u razvijenim zemljama. Zamisli situaciju da je danas hleb npr. 100 dinara, a a za mesec dana je 200.000.000 (dvesta miliona dinara), dakle vrlo haotično i nepredvidivo. Još kad tu dodaš Dafinu i Jezdu, i kamate na dinarsku štednju i do 195%, rekao bi da si u nekom filmu.​
nisam bio živ tada, ali iz priče se govori da se vratilo na robnu razmenu samim činom obesmišljavanja novca.

Zato su se razni šverceri energenata i drugih namirnica široke upotrebe (slatkiša, cigareta itd.) obogatili do granica besmisla
 
Danas se krećemo u nekim granicama inflacije od 4-12%, a kažu da je tada, naročito u januaru 1994, za sat vremena bila veća od 2%, tj. u Jugoslaviji je za sat vremena bila veća inflacija nego što je bila godišnja inflacija u razvijenim zemljama. Zamisli situaciju da je danas hleb npr. 100 dinara, a a za mesec dana je 200.000.000 (dvesta miliona dinara), dakle vrlo haotično i nepredvidivo. Još kad tu dodaš Dafinu i Jezdu, i kamate na dinarsku štednju i do 195%, rekao bi da si u nekom filmu.​
Sva sreca pa su Jezda i Dafina dobili svoje.
 
Back
Top