Ja svakako pratim svaku Evroviziju prvenstveno zbog šoua i muzike, ali uvek ću imati onaj poseban osećaj čim krene razglednica i animacija za Srbiju u polufinalu i finalu. I naredna tri minuta svet staje i ne postoji ništa drugo.
To čak i nije primarno neki nacionalni ponos, npr. mene lično iskreno živo zabole kad nam sportisti izađu na teren da igraju lol jer prosto ić me sport ne zanima. Nego prosto od kad znam za sebe radi me muzika i performans, onako oboje u najširem smislu, i to je to, pa će me uvek zanimati i naša zemlja predstavljena pred svetom u tom kontekstu.
Jedini put kad sam do sad osetio neku vrstu poluduhovite ravnodušnosti za Srbiju na ESC je bilo kad je na scenu izašao Marko Kon sa Cipelom hahah. I to bih sada manje nego tada jer tih godina se bio napravio onaj trip ultraozbiljnosti Srbije na Evroviziji, to etno, to emocije, to ispevavanje, to kao sve mora tako, i onda odjednom Konova Cipela

A sve ostale pesme i nastupi su mi se prosto manje ili više, ali uvek više nego dovoljno sviđali po sebi da bih se bar u nekoj meri "investirao" i "stao iza njih". Prosto, sa jako retkim izuzecima, mi ni ne šaljemo neupečatljive pesme i nastupe preko one stvari kao neke zemlje, bez obzira na žanr same pesme. I onda kao teško mi je sada da zamislim taj žanr i taj tip pesme i nastupa koji bi me ostavio pretežno nezainteresovanim, a Konstrakta je tek svetlosnim godinama daleko od toga, u par mi je naših najboljih predstavnika, pa čak i pesama, a kamoli nastupa. Na stranu što mene lično skoro uvek obraduju pomerene stvari na Evroviziji koja god zemlja da ih pošalje.
A plasman me zanima, nisam tu ravnodušan, ali fakat je Srbija imala raznorazne plasmane, pa kao naviknut sam, ništa me tu ne bi iznenadilo i ekstremno razočaralo.