Moja neka vizija nastupa tako da ispoštuje elemente koje je Princ želeo (žena u crvenom, mesec, crvena, crna i bela boja, patetika, itd).
Nosi belo odelo bez rukava, od propova ima starinsku klupu kakvu bismo mogli videti u parku u Parizu i uličnu svetiljku. Sa njim su na sceni dvoje plesača, momak (koji predstavlja mlađu verziju njega dok je još bio sa Milom) i famozna Mila.
Nastup počinje krupnim kadrom Princa koji sedi sam na klupi i peva direktno u kameru/ nama. Iza njega je noćno nebo sa naravno Mesecom

Sve je u potpunom mraku, osim njega.
Kada krene prvi refren, on ustaje i pale se svetla. Zatim ide instrumentalni deo pesme (deo sa klavirom) i tada vidimo dvoje plesača kako romantično plešu na mesečini i on se kao priseća te veze sa Milom. Ispod njih, na podu, ostaju beli tragovi cipela kako plešu, aludirajući na prošlost i uspomene. Pod se u jednom trenutku pretvara u noćno nebo i vidimo svo troje u jednom kadru.
U završnici pesme se paleta boja menja iz crne/ tamnoplave u crvenu, pale se sva svetla, crvena i bela, pojačavaju se vetar i dim, drama dostiže vrhunac. Zamislio sam da završnica izgleda nešto kao kraj nastupa za Brividi 2022.
Malo je krindž, ali mislim da bi ovakav neki pomalo zastareo, ali opet elegantan i minimalan vajb preneo publici neku priču mnogo bolje nego mit o Orfeju i Euridici koji neće skontati 99% publike.