Nakon svega ne znam više ni šta da mislim o svemu.
Evroviziju pratim od 2004, ali imam osećaj kao da je od 2016. odjednom baš sve krenulo nizbrdo i to velikom brzinom.
Od 2004. do 2015. samo su 3 moja favorita pobedila, ali izuzev pobednika 2011. svako je bio zasluženi pobednik i koliko toliko je bio prihvaćen.
Od 2016.-2024. samo Holandija i Italija su doživele nešto da budu prihvaćene, ne mislim na internacionalnu/ evropsku popularnost, turneju, nego da su svi bili zadovoljni pobedom. Da, Lorin 23 ima spotifaj brojke, slušanja, ali to nije to.
Sinoć ne mogu da kažem da Austrija nije zasluženo pobedila, žiri je apsolutno trebao da vrednuje sve to, čak ih nisu ni preterano napunili i dobio je i solidnu podršku publike tako da u zbiru i jeste zasluženo, ali opet 178 poena publike je jako malo za pobednika, obično svi imaju preko 200.
Nemanja97 nekad preterano negoduje, ali njegova poenta ostaje na mestu. Evroviziji je neophodan pobednik koji ima hit koji će zaživeti među svima, žanr nije bitan, i o kome će se pričati, pa makar to bio i Tomi Keš koji ne ume da peva ali on ove godine ima najveći hit.
U poslednje četiri godine jedna politička pobeda i 3 pobede koje je žiri izgurao i ne stvara neki osećaj za hajpom, nekako kao da se takmičenje pretvara u Beogradsko proleće.
+ hitno udaljiti Ukrajinu i Izrael