Pozdrav, dragi forumaši.

Pažljivo sam preslušao sve favorite sa zakašnjenjem, nekih desetak pesama za sada (manjak vremena).
Pročitao sam sve, ali tek nakon što sam prethodno odslušao pesme, kako niko ne bi uticao na moj prvi, meni jedini i najvažniji utisak kada je naša ESC pesma u pitanju.
Pritom, dovoljno sam tvrdoglav da kritike na račun pesama saslušam, mišljenja oslušnem ali svoje zadržim. imam samo par kratkih referenci

ako ja uopšte umem kratko.
Već nakon tih desetak pesama jasno mi je da je ovaj PZE, gledano isključivo kroz same pesme, znatno bolji od prethodnog, makar imao i par jako solidnih, ali slušljivih filera.
Drugo i meni najbitnije – napokoooon da čujem jednu pesmu koja mi se na prvo slušanje, pritom je nisam poslušao kao prvu, izdvojila i to, bez ikakvog preterivanja, barem za pet klase iznad drugog, trećeg ili mog petog favorita.
Elem, bez ikakve dileme, zadrške ili razmišljanja, Zejna i „Jugoslavija“ su oduvali konkurenciju u ovom PZE izdanju pesmom i za sada govorim isključivo o audio verziji i samoj strukturi i kvalitetu kompozicije.
Vizuelni aspekt ostavljam za ono što sledi uživo na PZE-u, jer pesma treba biti kompletan audio-vizuelni paket čak i za samu pobedu na PZE-u.
Naravno, pesma je osnova, fundament i najbitniji element, svaka vizuelna dorada je treba nakon toga samo boljom napraviti.
Ali ovakvu pesmu koja mene „radi“ na prvo slušanje, oduva bukvalno i odmah me vuče i uvuče da je slušam ponovo i iznova, koja nosi pritom univerzalnu poruku izgovorenu na engleskom, sa tim tehno bitom u nastavku koji grmi i kida (zamišljam je već u Stadthalle)

...iskreno ne pamtim kada sam poslednji put imao.
O produkciji pesme, samom vokalu i tu ću se ponoviti, 5 klase iznad konkurencije, sorry no sorry.
To mi je fenomenalan znak, s'obzirom na to da godinama unazad uglavnom biram samo bolje od lošijeg i trudim se da mi se nešto što je ispostaviće se na kraju, samo ok za ESC, dopadne kao ono najbolje za nas.
Konstraktu ne računam pritom, jer je jedna i neponovljiva.
Originalnost same kompozicije,, Yu", potencijalne kontroverze i ostalo ostavljam po strani za ovaj prvi post, iako imam i tu dosta toga da kažem – i reći ću.
Kao jedinog ozbiljnog konkurenta, koji je mnoge pa i mene iznenadio, Eegor i ,,Klaber" , pritom nudi zagarantovanu zabavu ali jako prosečan do ispodprosečan kvalitet same pesme posebno u produkcijskom smislu... ali koji će debelo, verujem, oduvati kod publike, ubode li nastup samo... zaraza, koju sam od Pelina očekivao a dobio je od Eegora. J...š mi mater...
Za sve ostale, a vidim da su vam favoriti još par njih, jedan baš ono... ne znam, ja ne vidim nikakav realan potencijal u Srbiji za pobedu.
Sve ostalo, biće mi možda u lajvu tek prijatno iznenadjenje ali za sad se baziram na pobednički potencijal kod nas i možda dobar plasman u Beču.