U starom Japanu živeo jedan tucač kamena.
Umorio se od teškog posla, pa je poželeo da lagodno živi kao trgovac.
Jednog dana, ni sam nije znao kako, tek njegov san se ostvario.
Onda prođe još neko vreme, a čovek ugleda kako sluge nose u nosiljci mandarina.
On pomisli: "Kako bi bilo lepo da sam ja mandarin!" Istog časa postade mandarin!
No, mandarini su samo carevi podanici, pa naš junak zažele da sam daje naređenja i postane car.
I ta želja mu se ostvari: postao je, kako su cara zvali, Sin Sunca.
No, i pored svilenog suncobrana, Sunce ga je peklo i smetalo mu. "Kako bih voleo da sam Sunce!" - uzviknu.
I postade Sunce, no kada ga zakloni jedan oblak, on pomisli da su oblaci moćniji od njega, pa postade oblak.
Ubrzo je shvatio da je vetar moćniji od oblaka i postao je vetar!
Prohujao je preko jedne planine i otkrio da je ona jača od vetra pa je postao planina.
Tada začu udaranje nekog tucača kamena koji je pijukom mvio njegove stene.
On shvati da je tucač kamena snažniji od planine, pa ponovo postade ono što je ranije bio.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Pošto se bliži kraj, dok se glasovi prebrojavaju, hajde da poslušamo još neke instrumentale: