Ovo je prvi put u istoriji SP da su sve četri prve reprezentacije na rang listi u polufinalu.
Nije da ne volim dobru underdog priču, ali ipak malo više volim da vidim najbolje pojedince i timove u borbi za trofej.
Pre prvenstva sam bio jedan od retkih koji je navijao za Englesku. I dalje nemam ništa protiv toga da osvoje. Imaju strašam tim, vrhunske pojedince, ali su i ubedljivo najviše njihovi reprezentativci igrali tokom sezone i to uglavnom na najvišem nivou. To može biti problem, ali i ne mora jer u ova poslednja dva meča možda čak i više odlučuje mentalna, a ne čista fizička snaga. Nisu uzeli titulu 60 godina (možda je vreme za Its coming home)
Druga reprezentacija za koju navijam zbog najvećeg fudbalera koji je igrao ovo igru je Argentina. Ovo bi bila jedna prava fudbalska bajka sa srećnim krajem.
Još više navijam za njih od kada se u internet svetu iz diskretno ušuškanih fotelja javljaju fudbalski znalci koji fudbalsku loptu nisu šutnuli 10 godina, a ozbiljno pratili neko takmičenje nikada. Ne možete znati koliko me uveseljavaju i nasmeju komentari vezani za učešće Argentine, navodnu povlašćenost u žrebu, sudijske odluke i slično. To mi je otprilike ekvivalent Jovane Jeremić kad priča o politici ili DJV kad priča o bilo čemu. Ponekad gledaš i slušaš samo da vidiš dokle budale mogu da idu i koliko će gluposti da kažu u nekoliko minuta.

Za Francusku samo mogu reći da je moćna, za Španiju da je tehnički dominantna, ali nekako nemam ništa što me vezuje za ove državne timove.
U svakom slučaju radujem se preostalim mečevima, ako bi morao birati voleo bih reprizu finala predhodnog SP gde bi se direktno sudarili timovi sa momentalno najboljim igračem sveta i sa najboljim svih vremena.