Sto se eurovizija odmice, to manje postaje bitno kako je ziri glasao (osim naravno nule lijepoj našoj), ali bože moj, život ide dalje.
Naravno, ostaje malo gorak ukus zbog sve ove drame oko žirija i glasanja i tužno je da se moraju namjestat glasovi. Izrael je definitivno non event i nije zasluzio 2. mjesto ni pod razno jer je pjesma najgora od posljednje 3 koje su slali.
Nadalje, zbog ovog cijelog sranja sa glasanjem, u drugi plan je palo ono što je bitno - ono što najviše volimo, a to su pjesme i nastupi. Kad smo kod Lelekica ajde top 15 je oke, iako su realno zasluzile koje mjesto vise, bar 9 ili 10.
Nije mi jasno kako je Švedska tako nisko po publici, no dobro ne mogu stalno biti u vrhu. Ukrajina također.
No i dalje se ne mogu oteti dojmu da je sve jedna velika namjestaljka i da je bugarska pobjeda unaprijed dogovorena i da je bila uvijet da se oni vrate na eurosong. Pjesma nije losa, al mi nekako skroz neocekivan nonevent pobjednik. K tomu bih pridodao Darino ponasanje pri izvođenju pobjednicke pjesme, ili je bila pre anskiozna zbog pobjede ili je vec znala da ce pobijetiti pa su uvjezbali nastup u tajnosti za poslije proglasenja.
Kod Lelekica je bilo nekih momenata gdje su trebale ostavit kadriranje s Dore, ono izdajice na Dori je izgledalo brutalnije, kao i neki djelovi npr ono mrdanje kamere kod stiha "dok peru ruke krvlju naših rana". No dobro.
Kao i svake godine, stručnost stručnog žirija dovodi se u pitanje i smtram da ga trebaju maknuti, barem iz polufinala jer nemoguće je da se toliko razlikuju od publike. I nije fer da njih 380 ili koliko ih je vec u svakom žiriju ima 50%, a milijuni ljudi koji su glasali imaju drugih 50. Nije nimalo fer.