Polušao sam sve pesme sa Dore ’26 i, iako mi je konkurencija primetno slabija nego prošle godine, siguran sam da pobednička pesma ne može biti lošija od prošlogodišnje — ili se bar tome nadam.
Na prvo slušanje izdvojio bih dve pesme koje su žanrovski dijametralno suprotne, a koje su mi se dopale iz potpuno različitih razloga.
1. U kontekstu ESC-a, i isključivo na osnovu audio snimka, Lara odnosno „Mantra“ me radi ubedljivo najviše.
Kakva je na sceni ili vokalno, zaista nemam pojma — priznajem, kasno mi je da to sada istražujem — ali pesma voooozi odlično. Kao što sam rekao, ovo radi na prvu, a meni je upravo taj aspekt za sam ESC najbitniji.


Da li je savršeno, originalno ili već viđeno — u to sada ne ulazim. Verovatno ništa od toga nije u potpunosti, ali u ovoj konkurenciji i u kontekstu ESC-a ’26, pesma je na prvo slušanje odlična, barem po mom mišljenju.
2. ToMa verovatno i nije najsrećniji izbor kada se gleda isključivo kontekst ESC-a i potencijalni rezultat, ali ovo je pesma kojoj sam se odmah i prvo vratio nakon što sam sve ostale preslušao po jednom.

Njegove ranije radove poznajem prilično površno, tako da me nije mogao razočarati, ali ako me je neko večeras baš oduševio i „kupio“, onda je to upravo on — priznajem bez zadrške.
I evo zašto:
Najpre, pesmom je servirao ubedljivo najjaču emociju večeras, tu bar nemam dilemu, jedini me naježio. Peva maestralno, tekst je prelep i dirljiv. Pesma jeste pomalo dated i možda tipično balkanska za ukus većine slušalaca, ali ovo nije neka „sklepana“ balada, već vrlo kvalitetna pesma u svim segmentima — od vokala, preko melodije, do aranžmana. Sve je na svom mestu, iako uvek može bolje. Njegova emocija i glas pesmu čine „skupljom“ i dodaju onaj simbolični dinar preko.
Ima još nekoliko dobrih pesama, ali biće prilike da se osvrnem i na njih narednih dana.
