Ovaj mladic zaista pise divne tekstove i hiper je senzibilan umetnik. Pokusala sam na nekim mestima da prepevam:
U srcu noći
Uveče svi tonu u svoje misli,
smrt kruži ulicama kao dim.
Neko još veruje da će se desiti čudo-
usred noći, bez najave.
Tražim je u najpraznijim lokalima,
zalazim i u haos samo da je osetim.
Slučajno je pogledam pravo u oči,
ali prekinem brzo: “Ćao.”
U srcu noći.
U srcu noći.
Istina je — koraci su mi brzi,
onima koji kasne doviknem: “Požuri!”
Iako nas niko ne čeka,
ni tamo, ni ovde, ni u dubini ove noći.
Tražim je u klubovima daleko od svetla,
iza šina, pored voza koji kasni,
koji samo prođe sa tužnim svetlima,
zapišti, pa nestane.
U srcu noći.
U srcu noći.
Znam, kasno je i uvek smo napolju,
zima već kuca na stakla.
Ali još ne dižemo ruke,
još ne priznajemo poraz u tami.
Tražim je po industrijskim zonama,
na ivici, tamo gde polja počinju.
Gde uvek svraćam da natočim gorivo,
dok radio trešti, da me ne pojede tišina.
U srcu noći.
U srcu noći.
Andrea… da li se iščupala iz svojih senki?
A koliko joj je otac krvario u toj istoj noći?
Sad je traži po svim putevima,
ali neke rane ne zarastu.
Obećavao joj krila na leđima,
a zabio je noževe umesto njih.
U srcu noći.
U srcu noći.
Mačak — par života mu je još ostalo,
pun je ožiljaka od borbi koje ne pamti.
On jedini vidi jasno u tami.
Lepe mu oglas sa slikama po banderama,
nude pare onom ko ga pronađe.
Ali on zna kako da pobegne od krivice,
i da se vrati — nakon dana… i dana… i dana.
Ako ga neko ne zgazi usput.
U srcu noći.
Da, istina je.
U srcu noći.
Žuta svetla uličnih lampi —
pucaju kao umorni glasovi.
Kao ruka koja isklizne iz tvog stiska
u srcu noći.
Na klupama, sklonjeni od sveta,
guramo jedno drugo da preživimo.
Jer ponekad je prijatelj kao crkva:
mesto gde ti je dozvoljeno da ćutiš.
Ponekad je kao hitna pomoć —
jurca prema tebi bez pitanja.
U najcrnjoj noći.
U srcu noći.
Večeras — da li smo superheroji ili pacovi iz kanalizacije?
Šta će biti naša zastava na vetru ove noći?
Tražim je u večerima koje peku,
kad me tuđi glasovi dave, i pitam se:
gde prestaje mir, a počinje dosada?
U srcu noći.
U srcu noći.
Na putu ide kamion,
izgleda kao božićna jelka —
kalendari vise sa retrovizora, crvena svetla trepere.
Kreće ponovo, kao mlad vojnik, u mrak bez zastave.
Put sutrašnjice je ravan, ali ne vidi daleko.
Da može — video bi one koje voli.
Ali nema dugih svetala
koja sežu do tamo gde je stvarno važno.
U tami noći.
U srcu noći.
Andrea…
Ko te je izbavio iz svih tih senki?
Da li je tvoj otac bio ta igla
koja te bola u snu,
u srcu noći?
Sad te traži,
luta svim putevima — ne zna
da mu ćerka više nije ista.
Ne zna da mačak nije poginuo
da se kamion vratio kući…
U srcu noći.
U srcu noći.