U grupe da, možda više građanski orijentisane, ali i tada treba misliti svojom glavom i ne slediti slepo ciljeve grupe, jer stranačka vrhuška te može otkačiti koliko sutra, nakon što iskoristi određene kapacitete člana sledbenika. Za SNS je jasno kuda to vodi i da štošta nije dobro. Ja sam suštinski protiv povratka na bilo šta staro, a loše, a već sam pričao i zašto smatram i da Đilas ne bi trebalo da bude reper za bilo šta dobro, i zašto mislim da ne treba biti deo ni njegovog političkog delovanja - bio je na vlasti, bilo je takođe dosta afera koje su ga pratile, korupcija takođe cvetala, bio je i gradonačelnik Beograda, a negde nije učinio apsolutno ništa, ali ništa, i to dok je njegova stranka bila na vlasti na lokalnom nivou, te nije bilo prepreka kao što recimo danas ima Medijana u Nišu. Dakle., rezultati su bili veoma razočaravajući i samim tim, treba pokušati sa nekim novim licima. Politički, ali pre svega stranački, aktivizam može biti surov, i ne mislim da ga trebamo svi upražnjavati, već naprotiv, potrebno je da se udaljavamo od toga i nateramo te grupacije da mnogo više cene ljude i potencijalne glasače, da nema sigurnih glasova. Sve dok se ljudi ponašaju kao nečiji podanici, teško možemo napredovati. Korupcija je srž problema i ona se ne može iskoreniti smenom jedne osobe, ili jedne vlade, nema magičnog štapića da se desi suštinska promena preko noći. To je proces koji mora da potraje, a najviše zavisi od narodne volje i spremnosti da se uhvati u koštac sa tim, što nije jednostavno, jer je dosta i "običnog" sveta na neki način učestvovalo u korupcijskim činovima. Ako pristajemo da se stalno grupišemo po nekakvim partijama, naročito onim gde su vođe istaknute, to znači da vrlo lako možemo biti iskorišćeni, ili u najboljem slučaju, steći samo privremenu korist, koja se već sutra može obiti o glavu. Stranačko zapošljavanje se mora smanjiti na minimum, a to nisu želele ni demokrate, a tek SNS, tako najlakše kontrolišu masu i održavaju se na vlasti.
Često kritikujemo RTS, a nadam se da ste svesni da nam je javni servis zapravo najobjektivniji medij u zemlji. Svi ostali relevantni idu iz krajnosti u krajnost, kao da živimo u paralelnom univerzumu. Kada vidite da i vlast i opozicija kritikuju neku tv, onda je to signal da tu postoji bar nekakva objektivnost i da se koliko toliko, ne podleže ucenama.
U redu je da se simpatiše neka stranka, normalno je da se preferira neka više od drugih, ali to je nešto sasvim drugo od stranačkog aktivizma koji neretko deluje sektaškim pristupom, što je vrlo zabrinjavajuće.