Ilija Srdanovic se nije javno politicki profilisao dovoljno da bi ga tek tako proglasio umerenim desnicarom. Nemanja Karovic jeste pokazao nacionalno-konzervativne stavove, ali jedan kandidat ne dokazuje ideolosku ravnotezu liste.
Cinjenica je da su sa konacne liste izostala imena desne ili nacionalno-suverenisticke orijentacije koja su prethodno bila predlagana Milo Lompar, Jelena Pavlovic, Alek Kavcic, Jasmins Paunovic i Vladimir Dugalic. Nemanja Vidic se povukao nakon sto Lompar nije izglasan. Dakle, nije rec o tome da je Lompar „jedini desnicar u Srbiji“, vec o vidljivom gubitku jednog politickog krila. Poky ima pravo.
I nije ok tvrdnja da gradjani „ne treba da znaju“ ko su kandidati. Biramo 250 narodnih poslanika koji ce glasati o zakonima i odlucivati u nase ime. Naravno da treba da znamo njihove biografije, stavove i kriterijume po kojima su izabrani.
A „neka glasaju za Milosa Jovanovica“ — kakav je to argument? Problem je ne da li ce da glasaju za njega vec sto ce ostati kod kuce. Time se samo povecava prostor za SNS i izbornu kradju. Da je deo tih glasova vec izgubljen vidi se i po reakcijama publike nazovi novinara a desno orijentisanim na kanalima X33, Code 17 i Pravi odgovor.
Studentska lista za sada vodi izmedju osam i deset procenata. Nadam se da ce ta prednost nastaviti da raste, kao sto je rasla Tiszina lista pred izbore u Madjarskoj