Slabašna mi je Supernova ove godine, uostalom, kao i nekoliko posljednjih godina. Ne znam što im se desilo, onaj period 2015-2018 je to baš bilo dobro nacionalno finale, meni među najdražima, ali otad primjetan pad.
Ono što mi je na temelju recapa privuklo pažnju dovoljno da pustim cijele pjesme su:
1. Raum - Fake love - ovo mi je kao neka skroz lagana verzija Venom s Eesti Laula, soft rock s prizvukom 00-ih, vjerojatno mi je ovo najviše sjelo
2. INSPO - Sway - baš se osjeti pečat Supernove, ali i Baltika općenito, imam utisak da ovakve pjesme možemo čuti samo na Supernovi i na Eesti Laulu; meni je ovo fino i definitivno mi ide na playlistu, ali ne vidim nažalost ovdje potencijal za neki rezultat u slučaju odlaska na ESC, pogotovo sa 100% televoting sistemom u polufinalu
3. Justs - Strangers - ovdje sam djelomično razočaran; starija ekipa s foruma zna koliko sam volio Heartbeat i baš sam priželjkivao da se Justs vrati na Supernovu, ALI, s nečim ipak boljim jer definitivno može bolje. Nije ovo loše, štoviše, ali mi je više kao neka neobavezna pjesma bez ikakve ambicije, ono, kao dosadno mi je pa ajde da se prijavim na Supernovu malo. Slušat ću i dalje, ali nadam se ne u Liverpoolu
4. Sudden Lights - Aija - doslovno sve isto kao kod Sway
5. Markus Riva - Forever - Budimo realni, skoro svaki njegov NF pokušaj je izlizana, klišej pjesma, ni ovo nije iznimka, ali najčešće iz nekog razloga mi uđe u uho i bude mi okej; ima ovdje i Weeknda i Harryja Stylesa i svašta nešto je smućkao, dozlaboga neoriginalno, ali ajde. Svaka njemu čast na trudu i ustrajnosti i nek pokušava dok ne uspije, ali mi je fascinantno da za tolike godine i uz produkcijski tim koji si može priuštiti nije bio sposoban (izuzev Take me down koja je stvarno bila ozbiljna pjesma, ali tad protiv Aminate nije mogao) napraviti jednu pjesmu kojoj bi rasturio Supernovu ko beba zvečku, nego i dalje beznadežno plovi kroz mediokritet. No dobro.