Trenutna situacija:
Help, mislim da sam se poÄeo zaljubljivati u nekoga ko mi je frend
Duže vrijeme sam se dopisivao s jednim deÄkom potpuno prijateljski jer smo definirali da je to ono Å”to obojici trenutno najviÅ”e odgovara. On je inaÄe bi curious, zapravo, nikada nije probao niÅ”ta ni sa curama ni sa deÄkima i jako je zatvoren po tom pitanju, ali ima neke težnje ka oba spola.
Prije dva tjedna smo se napokon upoznali uživo i otad se družimo skoro svaki dan. Nevjerojatno je koliko mi odgovara njegova energija, on u cjelini, naprosto obožavam biti pored njega i osjeÄam da je isto tako i kod njega - kaže da obožava biti sa mnom i da misli da sam mu maltene jedini pravi prijatelj kojeg je ikad imao. Svakodnevno tu budu hvalospjevi jednog prema drugom i stvarno se savrÅ”eno slažemo. Bez pretjerivanja, ne znam kad sam zadnji put sreo toliko kvalitetnu, neiskvarenu i dobroÄudnu osobu kao Å”to je on. MeÄutim, poÄeo sam osjeÄati neÅ”to za Å”to ni sam viÅ”e nisam siguran je li iskreno prijateljstvo i dragost prema nekome ili poÄinjem biti emocionalno involviran. Sve upuÄuje na ovo drugo i zbog toga se kod mene javlja veliki strah - gradimo odnos kao prijatelji, ali ja osjeÄam neÅ”to viÅ”e, dal da mu kažem i potencijalno uprskam takav divan odnos? OsjeÄa li on isto to? TeÅ”ko mi je uopÄe ispratiti te njegove āsignaleā, s jedne strane govorimo si stvari koje nikad nisam rekao FRENDU, s druge strane, cesto naglasava to koliko mu je drago da smo FRENDOVI i sl. Nisam pametan.
Bezveze mi je bitiā¦neiskren i glumiti da je sve kul, a zapravo imam neke skrivene osjeÄaje.
Je lā se iko od kolega forumaÅ”a naÅ”ao ikad u sliÄnoj situaciji? Imam osjeÄaj da Äe mi mozak eksplodirati od overthinkanja, skroz mi je neki novi moment ovakvo neÅ”to