Ja opet podcrtavam da primarno ni
ne mislim na žanr (folk, nefolk, pop, alternativa itd.), nego širinu cele scene (koliko god da nam je skromna) i raznovrsnije
profile i statuse izvođača, šta god žanrovski i stilski da pevaju.
Radović i Bogićević u tom smislu stoje paralelno sa Prijović i Pavlović, ne kao njihova suprotnost ili razlika za navođenje (sve 4 su vrlo etablirane muzičke pojave, bez obzira što im se žanrovi i čista popularnost razlikuju).
Inkluzivnost nije toliko razvijena i ravnomerna ako od nekog (poput svih gore navedenih) izvođača dobijemo 5, od nekog jednu, a od nekog (ko je bivao predložen) nijednu pesmu u izboru.
Ovde vrlo znamo šta se sve predlagalo, a odbijeno je i pre nego što je i dobilo šansu da loše prođe u izboru i ne bude izglasano. Mnogi nisu predlagali pesme (a glasali su posle uredno, i nema razloga da ne iskažu i potkrepe utiske) jer možda nisu hteli da ponavljaju već date predloge, ili su se pak oslanjali na veću startnu širinu predloga članova OGAE kluba. Posebno što nije ukupno bilo 10 nego 48 predloga, pa je bilo i više prostora za raznolikost i raznovrsniju reprezentaciju. Ali ako je umesto toga prioritet bio da se zadovolje odabrane lične preferencije, to je već nešto drugo.
Ako je i pored glavne uloge OGAE kluba forum uključen u bilo kom udelu radi dodatnih i drugačijih perspektiva, i otvorenom temom pozvan ne samo da glasa nego i da usputno iznese ta različita mišljenja, malo je čudno da se na svaki utisak ili kritiku odgovara relativizujuće, pravdajuće, odbrambeno, i invalidacijom tih drugačijih utisaka i stavova

Bolje reći ok, uvažavamo, razumemo, videćemo, pa makar posle ni ne videli i standardno ništa ne promenili

Sasvim je legitimno da OGAE izbor bude igralište članova OGAE kluba, što je i predviđeno članstvom i udelima glasanja, i da izbor izgleda pretežno onako kako članovi vole i žele, ali ne mora se ni toliko revnosno pravdati i braniti status kvo u težnjama koje svakako neometano opstaju.