Stidljiv pozdrav društvancu s negdašnje društvene margine, a sada svuda vaspoznatog foruma. Zaspah za vreme drugog PF i to tokom Egreta. Eto, koliko mi se pesma dopadala, dopada mi se i dalje audio snimak, a ono na lajvu je živi dokaz da neko jednostavno nije rođen za scenu. Bujaković je Niti razbio. Elem, nijedan kandidat mi nije full artikl za Evrosong. Ko god bio taj naimenovan, blagorodan i pomazan od Klopkuše za Evrosongić, taj mora mnogo toga da redukuje, u zavisnosti već od toga ko je, šta je , kakav je. Cenim da će ta individuuuuua biti Crni, od hipokrizijskog ingliš milja, nazvan Black. Treba da poradi na vokalu, na pokretima, na filigrantskim detaljima aranžmana, ali i nastupa, nemam ništa protiv da ceo nastup bude vizuelna digitalna igrica koja aludira na buđenje od perfidnih, konzumentsko -ovisničkih paukovih mreža i distopije neoliberalizma, iako u toj priči on meni nije iskren, dakle'm - umetnik nije i to ne može da se odglumi, ali liči... i neki će na to da padnu. Nastup mi se dopada. Inače, režiser njegovog nastupa je Marija Iva Gocić, kćer ( po mom skromnom mišljenju) najzasluženijeg dobitnika Ninove nagrade u deceniji za nama, Gorana Gocića. Džipsi mi je baš otkrovenje, nastup mi je ludilo, definicija kreativca je da od ni od čega napravi nešto, no pesma je repetativna, nije za Evroviziju, tu mora biti neke drame, kulminacije, peripetije, priče.. Ako on bude, kojim slučajem izabran, pesma mora da se doradi i pretumba.... mada nije baš da druge ne moraju. Da se iko može meriti s malim zelenim čačaovcem i Lorin, teško će bude... Tako da rezime u jednoj rečenici: Luke Black.