Ja bih da poentiram nešto o čemu sam se razmišljala prethodnih dana.
Na Evroviziji svi znamo da nije bitno samo da znaš da pevaš - nego je bitno biti performer koji će preneti ideju.
Luke Black i Teya jesu imali zanimljive pesme, meni je Teya Dorin nastup najbolji nastup na PZE ikad, ali, kad sam ponovo rewatchovala njihove nastupe sa Evrovizije, shvatila sam da je njima falila doza bezobrazluka i smelosti - jer su oboje na sceni izgledali pomalo odsutno, pa ima smisla zašto nisu mogli da se povežu s publikom (s tim da i nastup tu igra veliku ulogu). Bili su dobri, ali to je to. To objašnjava zašto sam se osećala underwhelmed posle njihovih nastupa.
Ja sam svesna da su to sve različiti žanrovi ali pričam konkretno o energiji.
Tu dozu smelosti i sigurnosti u sebe je imala Konstrakta, Bojana Stamenov, pa čak su i Hurricane imale, upravo ih je zato publika i volela. Ja bih tu dala primer, pored svih pobednika naravno, i Corneliu Jacobs s Hold me closer od pre par godina, sećam se da mi se ta pesma kad sam je čula pre Evrovizije nije svidela, ali kad smo gledali uživo, meni i svima oko mene su vilice bile na podu.
Tu energiju osećam i kod Luke iz Lavine.
Jednostavno neki ljudi su rođeni za scenu i to ne može da se nauči.