I posetih taj Liban prošlog meseca. Kakvo iskustvo... Iznenadilo me da mnogi ljudi kojima sam pričao utiske nisu znali da je Liban malo manji od Kosova. Ali je zemlja jednostavno poznata kao da je ogromna, pogotovo u ovom podneblju. Dosta sličnosti između njihove i naše istorije, narod je propatio dosta, a i dalje su veseli, igraju, pevaju. A trenutno stanje u zemlji opšta katastrofa. Zbog ekonomskog kolapsa nalaze se u hiperinflaciji, pa jedan dolar može da se zameni za 36.000 libanskih lira. Zvanični kurs je 1 dolar = 1.500 lira, ali taj kurs ne poštuje niko, to je vlada izmislila kako bi se stekao privid da je sve ok, ali ljudi nisu glupi... Daleko od toga.
Bilo mi je šokantno kad sam zamenio 100 dolara i dobio tog dana 33.000.000 lira i kaže mi lokalni vodič "Eto, to je skoro jedna libanska plata". Zgranuo sam se. Jer npr. flašica vode košta do 7.000 lira. Šavarma 100.000 lira, obrok u Meku 350.000 itd. Nama, koji smo došli sa evrima i dolarima kao turisti, te cene nisu bile nešto naročito visoke. U rangu su sa evropskim cenama. Ali lokalcima... Oni gotovo da ne idu u prodavnice više. Sami sade i jedu i to je to.
Podizanje novca iz banke im je zabranjeno, mogu da podignu do 150 dolara mesečno po specijalnom kursu 1 dolar = 8.000 lira. Dosta zavise od ušteđevine u slamaricama i od pomoći ljudi iz dijaspore.
Država daje 1h struje dnevno, pa je gotovo cela zemlja u mraku. Struju imaju oni koji imaju generator, oni je i prodaju po paprenim cenama, pa npr. neko ko zarađuje mesečno 400 dolara, da celu platu samo za struju tom privatnom "dileru" struje. Glavni grad, Bejrut, uveče je osvetljen parcijalno. Najveća džamija, simbol grada, uveče u mraku.
Bilo je još dosta tih šokova, ali 'ajmo sad na pozitivne stvari.
Bejrut. Centar Bejruta je prazan jer su nakon nemira i protesta protiv vlade postavili barikade, pa su ljudi koji su tu živeli odatle otišli. Taj centar sad deluje kao grad duhova, vodič pitala vojnika da nas pusti da vidimo taj deo. Vriska... (Inače, cela ta priča o protestima protiv vlade je duga, pa ne bih baš ulazio u detalje, imate sve na Wiki. Vojska je pucala pravim mecima na ljude.)
Balbek
Tir i Sidon
Biblos
I najdivnija hrana ikada...
Ovo je samo delić svega što sam doživeo. Nikad ne bih mogao da budem travel blogger jer je preteško sumirati sve te doživljaje meni. Za sad toliko, ako mi padne na pamet još nešto dodaću.
Da, moj hotel je imao struju 24/7, internet isto, kakav takav, toplu vodu, klimu. Luksuz.