Kad sam čula prve taktove špice Južnog vetra, sela sam ispred televizora da pročitam ko peva i ko je autor . Toliko me se pesma dojmila. Prosto, pesma ima atmosferu, čitaj emociju, moćan aranžman, fantastičan glas, ritam koji prati dinamiku dramske serije i jasno nam je da ćemo gledati priču čoveka koji nema izlaz. Ali, kako se završila serija, tako sam zaboravila na pesmu.
Danas, sam, nakon ovih informacija, kako pesma dobro stoji na Spotify, otišla na You Tube i najpre konstatovala da je najviše slušaju Turci ( (logično, Džanum je turska reč-duša) i Arapi, a onda videh viral koji je posveta ubici iz Ribnikara, sa sve slikama dečaka ubice i raspuklim srcima. Rekoh, ovaj što je pravio je bolesnik. Ali, tu ne bi kraj moje šokiranosti jer počeh da čitam i komentare. Komentari ispod oficijelnog videa su mahom iz Turske bez obzira na ruski jezik kojim su pisani. Žena piše kako je to njena priča jer joj je umrla ćerka. Onda par komentara da je pesma dece iz Ribnikara, pa pesmu hvale iz Iraka, Sirije i pohvale za dobru pesmu i uspeh. Ali, komentari ispod videa sa titlovima na španskom i neku Speed up verziju i pozli mi. U 90% oplakuju sudbinu ubice, traži pravdu za Kostu K i ostavljaju ljubavne poruke, raspukla srca, cveće. Imena onih koji pišu su sa svih strana zemljine kugle i na toliko mnogo jezika ispisani.
Ono kad dobru pesmu, neka deca "izgubljena u prevodu" pogrešno shvate.
A, Teya Dora dobar vrhuski potencijal jer ne samo da ima talenat, hit, zavšen Berkli, ima mozak i zna šta radi. Možda joj i ne treba Evrovizija, ali Srbiji za ESC traba ona.