Ceo dan mi pred očima igra "Poslednji kabare", tačnije mesto gde se "on" odigrava..stameni ulaz sa grifonima i metalnim šestougaonim lampionom iznad, mesto gde počinje tama, u svakom smilsu, gde sve nade, želje i traganja padaju u vodu, gde počinje "crna rupa", mesto izgubljenih duša koje lutaju bez reda, mesto gde završavaju neshvaćeni..mesto gde duhovi prolaze kroz prašnjava ogledala. Impresivnim mermernim sivo-belim stepeništem završava se u beskonačnoj hladnoj prostoriji, koja zveči, u kojoj odzvanja jeziva tišina koja svedoči o davnim i "nedavnim" prohujalim vremenima... Poslednji kabare, kutak gde niko nije siguran, gde razjapljene duše vape za spas, a ne čuje ih niko... ako ima ih još tamo..... barem malo... poslednji kabare...