Osećam se užasno i kao da se gušim u sopstvenoj koži. Večeras sam imao žestoku raspravu sa jednim članom svoje porodice i naišao sam na brdo nerazumevanja, groznih reči i podsmeha. Toliko sam bio izbačen iz takta da sam ispričao o momentima kada sam bio na samoj ivici da naudim sebi, a na to sam dobio odgovor da sam razmažen, kako lupam gluposti i kako nemam nijedan razlog da to učinim. Ja znam da sam malo specifična osoba, ponekad imam osećaj kao da ne pripadam ovom svetu, kako sam nesnađen, da mi ništa ne ide od ruke, ali žao mi je što ne dobijam barem gram razumevanja od osobe koja se vodi kao moj roditelj. Celo veče se osećam razočarano i bedno, kao da je isisana sva moguća energija iz mene. Drago mi je što bar imam ovaj forum da malo istresem sve iz sebe, tj. ono što me tišti.