Ovo će biti malo duže, ali ja moram da podelim sa vama. Ovo je kao kad (eksperimentalna) podrumara pokida na Evroviziji.
Sirat je španski film, osvajač nagrade kritičara na ovogodišnjem festivalu u Kanu i zvaničan španski kandidat na Oskarima 2026. za strani film. Ovo je jedan je od najluđih i najšizofrenijih filmova koja sam gledao u poslednje vreme. Definitivno nije za svakoga, malo je više za filmofile i filmske štrebere, veoma je vibe-heavy film u kojem je atmosfera dominantnija u odnosu na radnju, likove ili klasičnu naraciju.
Priča je zapravo prilično jednostavna. Otac traga za svojom ćerkom, koja je nestala pre pet meseci na rejvu u Maroku. U potrazi mu pomaže sin, i zajedno obilaze festivale po pustinjama Maroka. Na putu nailaze na grupu rejvera koji im se nude kao vodiči do sledećeg festivala, koji se nalazi južnije, na granici Maroka i Mauritanije. Oni koji bolje poznaju geografiju i političku situaciju u tom regionu mogu možda da naslute deo zapleta, ali u principu ne može ništa da vas pripremi.
Elem, ono što „Sirat“ zaista izdvaja jeste neverovatan soundtrack. Tokom celog filma prisutan je intenzivan, agresivan tehno instrumental koji vam konstantno buši mozak i izaziva anksioznost, nelagodu i osećanje neke predstojeće katastrofe. Prelepi kadrovi vožnje kroz Saharu u kombijima su u kontrastu sa tom mračnom, napetom muzikom.
Film je takođe vrlo taktilan i senzoran. Vidimo dosta zumova i krupnih kadrova na površine, teksture, kožu, prašinu, tkanine, i u pojedinim trenucima sam gotovo mogao da osetim smrad i zagušljivost kombija u kojem ljudi partijaju nedeljama. Zaista film za sva čula, nisam ga gledao samo očima, već i ušima, nosom i vrhovima prstiju.
U filmu postoji nekoliko apsolutno šokantnih momenata nakon kojih sam imao jaku fizičku reakciju, ali ne smem da otkrivam ništa više. Dovoljno je reći da vas muzika vrlo jasno priprema na činjenicu da ovo neće biti veseo film.
Naravno, „Sirat“ nije savršen i definitivno nije univerzalna preporuka. Mišljenja su izrazito podeljena i najčešće ocene su 1/10 i 10/10 i razumem obe strane

Na momente je hot mess. Međutim, ako volite eksperimentalne filmove, ako tražite nešto novo i što ne možete videti u mejnstrim produkcijama i ako ste neko kome je bitna atmosfera u filmu, onda sve preporuke.
I, veoma važno: gledati OBAVEZNO u mraku i sa slušalicama, jer je zvuk ovde praktično glavni lik filma.
Evo delić muzike iz filma, kakva je muzika, takav je i vajb filma: