Bilo je tu i još spornih stvari u skorije vreme. Recimo, jednom prilikom je isti ovaj novinar ismevao okupljanje studenata i građana u živom prenosu i rekao je (u ciničnom tonu) "evo, gotov je performans". Ja odavno ne pratim informativni program RTS-a jer je jasno da vrlo suptilno rade u korist vlasti, ali s vremena na vreme bacim pogled, čisto da vidim ima li kakvih promena. I sinoć je drugi put već da se ovakve stvari od istog novinara vide i sa jasnim ciljem. Ovog puta je to daleko ljigavije i odvratnije, ali potpuno u skladu sa politikom bolesnih mozgova kojima se dotični uvlači. Valjda je, barem, dobio pljeskavicu od predsednika (sad sendviči više nisu u modi, prešlo se na pljeske).
Takođe, dok se cela Srbija slivala u Novi Sad, naš javni servis (koji se, inače, finansira novcem svih nas i zato bi trebalo da ima obavezu da nam prenese sve što se u zemlji dešava) se pravi kao da je sve normalno. Građani Srbije su više mogli da se informišu o komemorativnom skupu u Novom Sadu gledajući programe javnih servisa Austrije, Nemačke, Danske i Italije nego gledajući RTS. Oni su puštali neke random filmove i dokumentarce. U Dnevniku, prva vest je bila kako je hulja išao u crkvu da zapali sveću i bilo je izrazito bitno šta kaže Đuro Chat-GPT Macut koji je i zaboravio da je premijer. Reportaža iz NS-a je išla onako usputno, tek da se pomene. Čak nije moglo ni da se sazna da se Dijana Hrka odlučila da štrajkuje glađu iz tog priloga. Sve što su mogli da iseku i izbace, isekli su i izbacili.
Naravno, ne treba zaboraviti ni one ranije bisere poput "svađaju se studenti oko isplata za rušenje države", suptilnog inputiranja da su studenti hamasovci, pa onda izjava Vesne Radosavljević gde se kaže da su studenti nacisti, i naravno onaj čuveni snimak gde su išli niz dlaku voljenom vođi rekavši da su studenti udarili policajca iako snimak to jasno demantuje. Ipak, do dana današnjeg, oni tako prenetu vest nisu demantovali.
Način na koji su se poneli prema Oliveri Kovačević, a da ne pričam tek cenzurisanje dečije emisije.....to zaista sve jasno govori. A ovo sinoć, kako rekoh, ovo je već prešlo sve moguće granice dupeuvlakaštva, poltronstva ali i besramnosti.
Dokle god ovi bolesnici jašu, nikad ali nikad ih više na TV-u pustiti neću. Kada oslobodimo javni servis i kada on zaista bude obavljao funkciju koja mu je namenjena, tada možemo da razgovaramo. Do tada, za mene ne postoje više.