Baš se osećam usamljeno u poslednje vreme, nekako se osećam kao da ni prijateljima nisam prioritet, nekako kao da se svet dešava negde tamo a ja sam u nekom sobičku sam sa sobom. Baš sam i osetljiv i sve me pogađa.. Kao da sam u nekom vakumu i tako lebdim dok oko mene pucaju vatrometi i vrvi sve, a ja sam kao duh. Baš neki odvratan osećaj (socijalizujem se ja ali ne toliko kao ranije) Baš mi trebaju neki novi ljudi i motivišuća energija.