Markic, a tvoj stav na ovu temu?
Huh. Mislim da sve manje vjerujem u vjernost. Ne zato što sam jao bio varan ili varao na svakom koraku, nego kad vidim ljude oko sebe. Nekolicina gej ljudi s kojima sam si dobar, a u koji su u vezi, barem jednom su počinili prevaru. Strejt ljudi, mlađi, stariji, bračni parovi, parovi u vezi, svako malo ispliva neka afera, prevara, izvanbračno dijete... To je otišlo do te mjere da se skoro svakodnevno zapitam "može li zaista funkcionirati zdrav,
monogaman odnos između dvoje ljudi?". Može, naravno, ali je ekstremno teško. Kome god to zvučalo strašno, monogamija, vjernost i odanost su na dobrom putu da zaista postanu utopija.
Svemu tome dosta kumuju i društvene mreže. Prevara nije samo fizičko intimiziranje s nekim, nego i intenzivno dopisivanje, sexting, štagod takvo, s nekom trećom osobom. A količina ljudi koja to radi dok su u vezi je ogromna.
Bojim se da u (skoro) svima (nama) kad tad ispliva na površinu to egoistično, životinjsko i primitivno što nas nagna da činimo takve stvari. Oni koji se tome uspiju oduprijeti ili koji čak ni ne pomisle na to, su ljudi koje treba čuvati zauvijek.
Ono što znam, jednom sam bio prevaren, i to u prvoj vezi ikad. Momak je otišao na more i s nekim se tamo spetljao, ali me to nije povrijedilo jer je tad, nevezano uz to, odnos ionako bio zahladio. Ono što je u cijeloj toj priči pohvalno jest to što mi je to po povratku s mora i priznao. U miru smo se razišli, bez ikakvih drama, bilo čega, i to je bilo to. Za ostale svoje bivše ne bih mogao staviti ruku u vatru ni za jednog od njih da me možda nije prevario ili barem pokušao. I nije to čak ni stvar nepovjerenja, nego okolnosti, doživljaja i svakodnevnih događanja oko nas, gore spomenutih.
S druge strane, ja sam jednom prevario. Ne sramim se reći da mi uopće nije žao zbog toga. Nije opravdanje, nema za to opravdanja, ali to sam primarno učinio (osim zarad gore spomenutih nagona i potrebe) iz nekog čistog revolta jer je suživot s tim dečkom postao više mučenje nego zadovoljstvo i veza je već bila na aparatima. Da, trebao sam umjesto prevare prekinuti s njime, ali sam to morao pomno isplanirati kako i zašto jer je prijetio scenama i dizanjem ruke na sebe ako ikad dođe do toga da prekinemo. Tako da, jesam, prevario sam, ali da bih to napravio dok sam u nekom zdravom, sretnom, skladnom odnosu - ne bih.
- Biste li oprostili nevjeru i pod kojim uvjetima/u kojim situacijama? Mislite li da, ukoliko je nekome prevara oproštena, da će kad tad to ponovno učiniti? Može li odnos, ukoliko se nastavi dalje, nakon prevare ikad više biti isti?
Što se ovoga tiče - oprostio bih samo kad bih zaista bio kao budala zaljubljen u nekog i osjećao beskrajnu ljubav, a to mi se do sad još nije desilo, tako da, ne, u načelu ne bih oprostio. Nakon prevare odnos više nikad ne može biti isti, ja ne bih mogao mirno spavati znajući da me netko prevario. Recidiv je gotovo pa siguran - tko prevari jednom, napravit će to opet, posebno ako mu to oprostiš. Kao kad suprug prebije ženu pa se kune da neće više nikad i ona mu oprosti jer kao "promijenit će se". Neće. Udarit će opet. Isto je i s prevarom. Loše stvari ti djeluju primamljivije čim ti netko svojim oprostim bukvalno dozvoli da ih radiš.
Summa summarum, kome je do jebavanja i čestih odnosa s raznim ljudima, nek ni ne ulazi u veze. Apsolutno je legitimno biti... slobodnog duha, recimo to tako, samo ne dok si u vezi. Budi solo, radi što hoćeš i nitko neće biti povrijeđen.
Pa i iz tog nekog razloga i ne forsiram sebe u veze ukoliko ja već se ne osećam da mogu da se potpunosti "predam" toj osobi. Ako bih to radio i varao, samo bih povređivao i bivao licemeran jer ne mogu da ispunim očekivanja.
prepio sam se tokom dana otisao na power nap pa zaspao i preskocio večeru jer sam zakasnio.
