Ljubav, navika, panika

Ispasce da je psiholoskinja bila u pravu, da sam stvarno imao srece sto sam se rodio gde sam se rodio lol
 
Delim sve sa Endregom sta je rekao.

Znaci period 5-8 razred konstantno ponizavanje i nazivanje pederom, i sto ja nisam znao kako da se ponasam da bi posle bezali od mene.

Milion puta sam rekao isto i za to prisilno druzenje od strane roditelja, moji to i dan danas rade. Mami je nedavno malo falilo da mi ubaci neku maloletnicu samo zato sto je i ona anksiozna.

Kako je krenulo, na kraju cu uci u brak sa zenskom samo iz koristi da napravi dete samo "kako bi zadovoljio tatine potrebe". A ne zelim to.
 
Ispasce da je psiholoskinja bila u pravu, da sam stvarno imao srece sto sam se rodio gde sam se rodio lol
I ja se osećam kao da sam imao sreće, iako jesam iz manjeg grada u Vojvodini, al sam sa svojim roditeljima rešio šta sam imao. Samim tim me i razumeju što nemam uslova za dobar socijalni život pa su mi pružili mogućnost da izgradim svoj život u većem gradu. Čak mi i sami govore da gledam sebe i svoju sreću pa makar bila i u drugoj državi.
 
Meni nije realno jer sam oduvek bio mala Avril buntovnica, uvek me je smaralo nametanje autoriteta bez pokrića. Možda je i do toga što sam Vodolija pa naprosto moram da furam svoju priču.
 
Pa svestan je on, očigledno, da to nije dobro ali želi reći da ima svoje limite i da ne može da podnese više toliki pritisak sa svih strana i da se plaši da će da popusti na kraju. To je želeo reći, siguran sam.
 
Ja volim svoje roditelje, ali u ovom slucaju idem protiv njih, jer ako bih slusao njih, ubio bih sebe psihicki. A ja to necu. I ne zelim. Hocu da budem kao Kristina Agilera da se izborim za sebe, a ne kao Britni da dozvoljavam da me svi pipkaju.
 
Ja volim svoje roditelje, ali u ovom slucaju idem protiv njih, jer ako bih slusao njih, ubio bih sebe psihicki. A ja to necu. I ne zelim. Hocu da budem kao Kristina Agilera da se izborim za sebe, a ne kao Britni da dozvoljavam da me svi pipkaju.
Ali Britni je pokazala kakvu snagu ima da se izbori. Neko bi davno sebi skratio muke, ona je rešila da sebi pomogne.
 
Sve u svemu, necu da zadovoljavam bilo cije potrebe, pa makar to bile od strane roditelja koje bi meni isle na stetu i koje bi mi narusavale psihicko zdravlje.
 
Sve u svemu, necu da zadovoljavam bilo cije potrebe, pa makar to bile od strane roditelja koje bi meni isle na stetu i koje bi mi narusavale psihicko zdravlje.
Ovo bi bio super stav kad bi se toga zaista i pridržavao, ali džabe kad se uvijek samo vrtiš oko svojih roditelja i toga što oni od tebe očekuju ili ne očekuju. Imaš 25 ili koliko već godina, odrastao si čovjek, zašto bi ti bio dužan udovoljavati bilo čijim zahtjevima i nametima? Malo će grubo ovo zvučati, ali djeluje mi kao da uopće nemaš kontakt sa stvarnim svijetom i ne rezoniraš kako treba stvarne situacije oko sebe. Opusti se malo i proširi vidike, udahni zrak u stvarnom svijetu oko sebe. Kakve lignje, Kristine Agiljere, homofobi i roditelji.
 
Ja samo čekam taj momenat kad će Lignja konačno da nam ispriča o nekom progresu kod sebe, jer do sad istu priču samo slušamo. Ko da stalno gledamo jednu istu epizodu serije.
 
Lignjo, odgledaj neku epizodu Sex and The City, to uvek dobro dodje. Vidi Samantu, puca od samopouzdanja, nema veze u kojoj je situaciji ona se snadje i doceka na noge. Carica. :love:
 
Evo sad me teraju roditelji da idem sa njima na Adu, ja im uporno kazem: "Alo mene sramota vise da idem s vas bilo kude, znaci ostavite me na miru!" Ako im lepo kazem da necu da idem a oni "pa sto neces da ides, pa koje ce radis doma bla bla bla, pa ce idemo do tetku bla bla bla..." A kad odemo do tetku oni vode svoje teme mama i tetka (logicno kao rodjene sestre) svoje teme, tata sa 19 godina mladjim tetkinim deckom o automobilizmu samo pricaju i ja se onda smorim. A inace bih sam otisao do tetke kad je ona sama i njoj sve rekao sta i kako, a inace ona i zna sa sve, samo sto zna malo da preuvelica stvari.
Ja samo čekam taj momenat kad će Lignja konačno da nam ispriča o nekom progresu kod sebe, jer do sad istu priču samo slušamo. Ko da stalno gledamo jednu istu epizodu serije.
Izvinite mi svi zbog svega ovoga, ali sam jednostavno reagovao burno kad sam stavljen u friend zonu. Nisam imao nameru da vas smorim do zla Boga.
 
Ne znam što te stresira to, kažeš im ne ne želim i kraj. Još samo fali da te stresira i ta situacija, običan poziv.

Odavno ne idem sa svojim roditeljima nigde sem na proslave gde je pozvana cela porodica. Opet, svaka porodica je posebna na svoj način. Moji su malo gladni toga da budu moderni kako im godine odmiču.
 
Stvar je u tome sto su dosta uporni kad me zovu da idem sa njima, a ne ide mi se. Ne vredi na lep nacin da im se kaze.

Problem je u tome sto su me vodili kao malog bukvalno svuda, pa cak i gde ne treba kako bih se ja ubio od dosade. Eh da sam znao pa da se dogovaram sa nekim da se vidjam...
 
Back
Top