Italija je relativno dobar primer.
Prilično je nisko na listama masovnih pucnjava, iako ima mafijaške obračune i dosta kolateralnih šteta tih obračuna, ali mislim da dosta dobro rade na nivou mentalnog zdravlja dece i adolescenata.
U nižoj osnovnoj svako odeljenje ima dve učiteljice, kao vrtići kod nas (jednu za društvene predmete i italijanski, i drugu za matematiku i prirodne predmete), što smanjuje mogućnost greške da se neki problem neopaženo provuče, jer ne postoje pepsi službe koje mi imamo (što je naša prednost, i što bi kod nas trebalo da nadomesti mogućnost greške sistema sa jednom učiteljicom po odeljenju)...
U problematičnim slučajevima, škole upućuju decu u ambulante za mentalno zdravlje dece i adolescenata, koje ima svaki okrug... ako roditelji ne žele ili ne mogu, bilo iz finansijskih ili bilo kojih drugih razloga da vode decu u ambulante, aktivira se sistem za socijalni rad koji ima i mobilnu pepsi službu, koja ide po kućama.
Ovaj poslednji, ali ključni korak, mislim da nama fali (mada fali i Italiji u pojedinim kvartovima Napulja ili Palerma, gde država ne zalazi)...