Pesma za Evroviziju 2026: Učesnici i kompozicije

U pitanju jeste izvođač, muški ili ženski (y)
 
Pitali smo Uroša u vezi sa datumima održavanja, npr. zašto ne bude nedelju dana ranije, pa da imaju više vremena za dorade u martu. Rekao je da je teško izvodljivo zbog drugih snimanja emisija, poput Potere, da se to mesecima ranije planira.
 
Zbog snimanja valjda, odnosno zauzeča prostornih resursa, a ne zbog emitovanja.
 
Neke stvari jednostavno nemaju opravdanje, potrebno je samo iskreno reći “ne želimo” a ne izmišljati gluposti.
Kao što je na Blicu pričao da su potrebni “SMS centri” i “Žiri centri” za proporcionalni sistem glasanja.
 
Šta ih sprečava (osim neodgovornosti i bola u uvetu) da već sad godinu dana ranije rezervišu datume za pze27, a Potera nek se snalazi i snima kasnije tj nakon tog pze-a 🫴🏻
Čak ni ne moraju da se cimaju da je snimaju nakon PZE-a, dovoljno je da počnu da je snimaju nedelju ili dve nedelje ranije. Ali za tako nešto se mora razmišljati već u maju, a ne tamo negde u septembru, oktobru.
 
Ma narode šta ste vi očekivali od PZE-A? Pa ovaj novi supervizor se toliko nalupetao gluposti za onih 20 minuta koji je imao u intervjuu da je to jezivo. Čovek ne zna ni pravila kako idu. I onda mi hoćemo neki rezultat i nadamo se nečemu iz godine u godinu. A jedina osoba koja je imala zadovoljstvo svih ovih godina i živela na naš račun je bila Duška Vučinić. Svake godine se švrćka po raznim evropskim destinacijama, i jedva čeka pobedu neke egzotične zemlje da u maju može ode u šoping. Svake godine mi ogadi prenos Eurosonga sa njenim forama koje više nisu smešne. Njen cinizam i ironija su mi postali jako gadni. Prošle godine je prevršila sve mere sa njenim glupostima. Čekam dan kada će i ona u penziju polako, pa da se krene sa nekim promenama
 
Iskreno, O. Kovačević je jedina koja je sa zadovoljstvom, interesovanjem i znanjem pravog menadžera zaista profesionalno radila svoj posao. Bila je žena koja nam je davala nadu da će PZE napredovati iz godine u godinu.

I šta se desilo? Smenjena.

Danas, kada na čelu projekta imaš čoveka kome je svaki odgovor „ne znam“, „videćemo“, „možda“, „trebalo bi“, i koji pritom neuspeh od prošle godine pravda odmah u tipično ćaci fazonu poređenjem sa neuspehom i regiona (da ne kažem ex Yu), teško je očekivati ozbiljan pomak. To deluje kao tipično nemanje jasne vizije i konkretnog plana. Takav menadžer, koji nema znanje o projektu u kojem je vodeći čovek pritom, nema jasnu viziju i precizne i jasne odgovore... u bilo kojoj kompaniji ili televiziji na zapadu bi momentalno ne samo bio smenjen nego dobio otkaz firme. U Ćacilendu, na žalost znanje i vizija nisu kriterijum već lojalnost. Tužno i izvinjavam se što to i tako spominjem ali me to boli.

Bez korenitih, suštinskih promena, a ne samo sporadičnih kadrovskih rotacija (i to često na gore), nema napretka. Možemo se samo nadati da će se svake sezone prijaviti bar dve kvalitetne pesme, od kojih će jedna možda biti dovoljno konkurentna za finale bar.

U suštini, gde nema istinskog interesa i ljubavi prema poslu, nego se samo i plate radi, nema ni rezultata. Na kraju se sve svede na to da čekamo da se „zalomi“ neka jaka i konkurentna pesma – i da se nadamo da je RTS svojim kadrovima neće bar upropastiti sve to lošom realizacijom na velikoj sceni.

To je, nažalost, realnost iz mog ugla.
 
Iskreno, O. Kovačević je jedina koja je sa zadovoljstvom, interesovanjem i znanjem pravog menadžera zaista profesionalno radila svoj posao. Bila je žena koja nam je davala nadu da će PZE napredovati iz godine u godinu.

I šta se desilo? Smenjena.

Danas, kada na čelu projekta imaš čoveka kome je svaki odgovor „ne znam“, „videćemo“, „možda“, „trebalo bi“, i koji pritom neuspeh od prošle godine pravda odmah u tipično ćaci fazonu poređenjem sa neuspehom i regiona (da ne kažem ex Yu), teško je očekivati ozbiljan pomak. To deluje kao tipično nemanje jasne vizije i konkretnog plana. Takav menadžer, koji nema znanje o projektu u kojem je vodeći čovek pritom, nema jasnu viziju i precizne i jasne odgovore... u bilo kojoj kompaniji ili televiziji na zapadu bi momentalno ne samo bio smenjen nego dobio otkaz firme. U Ćacilendu, na žalost znanje i vizija nisu kriterijum već lojalnost. Tužno i izvinjavam se što to i tako spominjem ali me to boli.

Bez korenitih, suštinskih promena, a ne samo sporadičnih kadrovskih rotacija (i to često na gore), nema napretka. Možemo se samo nadati da će se svake sezone prijaviti bar dve kvalitetne pesme, od kojih će jedna možda biti dovoljno konkurentna za finale bar.

U suštini, gde nema istinskog interesa i ljubavi prema poslu, nego se samo i plate radi, nema ni rezultata. Na kraju se sve svede na to da čekamo da se „zalomi“ neka jaka i konkurentna pesma – i da se nadamo da je RTS svojim kadrovima neće bar upropastiti sve to lošom realizacijom na velikoj sceni.

To je, nažalost, realnost iz mog ugla.
Sve istina-od A do Š. (y)
 
Back
Top