Po mom skromnom mišljenju, postoji mnogo faktora koji ukazuju na to da ni RTS sa svojom ustaljenom i nepromenljivom postavkom, ni ova vlast generalno, nemaju ni interesovanje ni želju za pobedom na ESC.
Od dolaska aktuelne vlasti, naši rezultati na Evroviziji stagniraju, izuzev "anomalije" iz 2022. i slučajnog 10. mesta 2015. godine, koje je bilo plod spleta okolnosti oko glasanja i fokusa na nekoliko zemalja pa sa nekih 53 poena ako se ne varam, dokopasmo se top 10.
EXPO 2027 je prilika da se iz kredita i zaduženja kroz milijarde, ne milione, izvuče dodatna korist u privatne džepove vlasti, dok bi ESC te iste godine bio samo dodatno "cimanje" za male, nebitne pare — u poređenju sa pomenutim EXPO-m.
Dušan Nebitnjaković-Marković, sam priznaje u ovom intervjuu, da im ni u budućnosti nije opcija da napuste studio i uključe publiku na PZE, jer bi to značilo dodatne troškove. Kao primer navodi: "Šta ako, recimo, na dan finala PZE-a padne kiša, pa i neko ko je planirao sigurno da gleda uživo, odluči ipak da ostane kod kuće i gleda prenos pored malog ekrana?"
Kada takav neko i takvog stava javno, vodi našu delegaciju i kada daje ovakva objašnjenja za odsustvo publike na PZE-u, mislim da je jasno gde se nalazimo. Ili se bar nadam da dopire do vas. Mada, moguće je da mašta i dalje nadjačava i potiskuje realnost.
Nama realno ostaju samo dve opcije:
1. Da se slučajno pojavi konkurentna pesma i kvalitetan i harizmatičan izvođač, te pobede na PZE-u za početak.
2. Da nas neznanje, nekreativnost i nezainteresovanost trenutne RTS postavke što manje vizuelno košta na samom ESC-u.
3. Nema ga, bar ne dok se sistemske i korenite promene pristupa projektu i prisustvo želja, ne pojave.