Ja sam počeo da pušim na faksu, u društvu i radi fore, kako to obično i bude. Nikada nisam bio strastveni pušač, naprotiv, nekada je paklica cigara mogla da mi potraje i do 4 dana. Ipak, tokom veoma turbulentnog perioda u životu, kada su mi se izdešavala gomila nevolja i problema, počeo sam dosta intenzivnije da pušim, negde mi je to bio izduvni ventil. Sve do momenta kad sam shvatio da ozbiljno ugrožavam svoje zdravlje i jednostavno presekao i rekao NE. U januaru je bilo 6 punih godina kako sam prestao i osim malih i periodičnih kriza u početku, danas ne da nemam želju, nego mi se bukvalno smuči duvanski dim kada neko zapali u mom prisustvu. Jeste da je prestanak pušenja rezultirao dobijanjem na težini sa kojom i dan danas povremeno kuburim, vredelo je, sve je bolje od tog zla. I tvrdim da je sve u glavi i samo stvar karaktera, kao i za sve u životu.