Poređenje Teye i Ivane “Boom” Nikolić doživljavam kao poređenje muzički ostvarenog umetnika i talenta s jedne strane i umetnika u pokušaju s druge.
Kada je reč o muzici i dosadašnjim ostvarenjima – razlika je jasna. Poređenje, bez.
Ako pričamo o plesu, takođe ne bi bilo umesno stavljati ih u isti koš. Ivana je tu dokazana i ostvarena, prirodno talentovana, dok Teya, verujem, vrlo dobro zna gde su joj granice i ne pokušava da se gura u nešto što joj ne leži – što mi je sasvim zdravorazumno.
Danas se mnogi upuštaju u sve i svašta radi novca i popularnosti, ali ja sam uvek za to da čovek bude svoj: da radi ono što najbolje zna i da ne bude “neko u pokušaju”, već upravo ono gde je autentičan i stvarno dobar.
Elem, Teya nije ni najbolji vokal niti posebno harizmatična – i to stoji – ali je vrhunski talenat i autor i, iznad svega, jedna normalna devojka koja je pre svega ozbiljan umetnik i izvanredan autor.
Ivana je, po mom mišljenju, pevačica u pokušaju koja je zalutala u muzičkoj industriji. Uz to, svako ko je „izoperisan i napumpan“ meni ne može biti harizmatičan, jer pre svega nije prirodan i svoj. Na Bogom datu lepotu dodatno intervenisati samo zato što je to danas „in“ – za mene je to veliko „ne“.
Estetske korekcije – da, ali samo tamo gde je to zaista neophodno i može nekome doneti više samopouzdanja i sreće, bilo privatno, bilo na sceni.
Ako Ivanu estetske operacije čine srećnom i sigurnijom, ok, ništa protiv, ali mislim da joj nisu doprinele ničemu, već samo oduzele prirodnost.