Evo iz novina tekst o pjesmama Dore od nekog glazbenog kritičara. S obzirom da je članak pod onim plaćanjem, evo copy-paste teksta.
Ovo su četiri najveća favorita Dore, sve ostalo bit će pucanj u prazno eurosongovskih očekivanja
Osim par loših pjesama, ove godine ne svjedočimo nikakvim prevelikim estetskim potopima kakvih smo se naslušali i nagledali ranijih sezona nekima omiljene, a nekima bespotrebne eurosongovske sapunice
Prilično bezbolno prošla je ovogodišnja selekcija pjesama za Doru, pa se i profesionalni glazbeni kritičar ne može prisjetiti kad je situacija bila ovoliko uredna. Žiri izbora za domaću pjesmu Eurosonga očito si je dao truda i propustio nekoliko odličnih prijava koje i mimo Dore figuriraju kao kvalitetne pjesme. Dakako, budući se radi o namjenskom natjecanju, ima i onih koje su očito pisane samo za ovu priliku kao banalna montaža onoga što neki misle da čini uspješnu "eurosongovsku pjesmu". Ali načelno, osim par loših pjesama, ove godine ne svjedočimo nikakvim prevelikim estetskim potopima kakvih smo se naslušali i nagledali ranijih sezona nekima omiljene, a nekima bespotrebne eurosongovske sapunice. Pitanje domaćeg izbora pjesme za Eurosong i dalje visi nad glavama svih zainteresiranih, promatrača i publike, ali kratka inventura ovogodišnjih pjesama pokazuje barem da se ima što birati. Da li ćemo izabrati najpogodniju ili najperspektivniju pjesmu, to je već dodatno pitanje.
LET 3 - Mama Šč!
Let 3 ponovno je u ekstazi, sa traktorima, moronima i socrealističkim motivima u odličnom prigodnom videospotu. Uzmemo li u obizir da se generacijski suvremenici Leta 3, Public Image Ltd. sa Johnnyjem Rottenom, natječu za Irsku, bilo bi pogodno poslati im domaće predstavnike sličnih diverzija. "Mali podli psihopat, mama idem u rat" skraćeni je komentar trenutnog rata u Ukrajini, ali sumnjam da će domaći žiriji shvatiti priliku da se na Eurosongu predstavimo s pjesmom koja nešto ozbiljno poručuje. Ujedno, radi se o jednoj od najboljih pjesama Leta 3 zadnjih godina.
Harmonija disonance - Nevera (Lei lei)
Domaćem uhu "Nevera" može zasluženo djelovati iskonstruirano i nategnuto, kao ponovljena lekcija nekih ranijih pokušaja pop "silovanja" etno glazbe. Ne treba podcijeniti sklonosti europske televizijske publike pred kojom koji puta upale ovakve akrobacije. No, "Nevera" je ipak ispod prosjeka, mehaničko, namješteno i površno povezivanje elektronske podloge i tradicijskih vokala s par nadornih instrumenata, a sve skupa djeluje kao "eko" razglednica mora, planina i oblačnog neba, zamalo kao vremenska prognoza po regijama Hrvatske.
Barbara Munjas - Putem snova
Jedna od najboljih pjesama ovogodišnje Dore. Kad se pojavi izvanserijska pjevačka i scenska figura poput Barbare Munjas, uz pomoć iskusnog suradnika Alena Bernobića, rezultat je odličan bez obzira na Doru i Eurosong. Kvalitetna i moderna pjesma koju je Munjas donijela na sjajan način. Ako već želimo pokazati nešto moderno i hrabro kako se ponekad odlučuju neke države, Barbara Munjas savršena je prilika za poslati inteligentnu i kaloričnu pjesmu koja uz elektroniku i blage etno ukrase pokazuje pop raskoš i pomaknutost kakvu Eurosong voli.
Tajana Belina - Dom
Uhugodna pop pjesmica s pomalo bezličnim vokalom, ali banalnoj kompjuterskoj podlozi nedostaje krvi i mesa. Možda popratni videospot može pomoći, ali pjesmi nedostaje razrješenje boljeg refrena ili nečega pamtljivog što bi ušlo u uho. Površno napravljeno, bez potencijala za publiku koja nema vremena čekati. Previše teksta još je jedna otegotna okolnost, jer ritam vozi jednom stranom, a vokal drugom. Dodatno smeta mehaničko sklapanje pjesme kojoj nedostaje prirodni tijek.
Eni Jurišić - Kreni dalje
Uz pomoć Matije Cveka koji je na domaćem pop terenu napravio najveći proboj zadnjih godina, Eni Jurišić ima koretnu pjesmu, ali ni blizu Cvekovim hitovima za vlastitu upotrebu na domaćem terenu. Zapravo je pjesma prekomplicirana, iako nije loša. A ako ne ostaje u domaćem uhu, teško je očekivati da će ju zapamtiti daleko manje zainteresirana europska publika. Jurišić odlično pjeva baladni gothic-pop kojem ne fali odglumljene drame po američkim standardima, ali teško da će je "pročitati" žiriji zabavljeni površinskim atrakcijama.
Hana Mašić - Nesreća
Tekst "Ovakvu ženu mrzit' kad te voli" otkriva najveću domaću estetsku nesreću ovogodišnje Dore, ali nemojmo se zavaravati. Ovakve pjesme u kojima ranjene žene pate za alfa-mužjacima uvijek su pogodno tlo za domaće žirije sklone "klečavcima" i muškoj dominaciji. Nije bezopasno, moglo bi i proći na domaćem terenu, ali bi bilo kontraproduktivno poslati ovako nešto na Eurosong. No, ne bih se začudio da ova pjesma zaore duboke brazde po domaćim radijskim stanicama bliskim narodnjačkom izričaju.
Boris Štok - Grijeh
Boris Štok iskusan je igrač i odličan pjevač koji ne želi (s)ići ispod praga koji je dosegao u solo karijeri. Pamtljiva i pristojna pjesma koja bi imala šanse na međunarodnom terenu, jer se kreće prostorom pop glazbe u kojoj sugestivan bariton nosi melodiju i istovremeno suvremen i retro ugođaj. Ovakvu pjesmu i Massimo bi uzeo za sebe, ali domaći žiriji baš i nemaju sklonosti za suptilne pothvate koji su zanatski posloženi po pravilima struke, ali im fali bombastičnost koji vladaju među okolnom konkurencijom na Dori.
The Splitters - Lost and Found
Branimir Mihaljević zna pogoditi mentalitet eurosongovske publike, a ovako pjevna pop pjesma u tradiciji britpopa, k tome još i na engleskom jeziku, najbolji je ovogodišnji izbor ako se žiriji odluče za klasičnu pjesmu sigurnog potencijala i završetka koji kao da je na tragu "Hey Jude". Ako se vratio Robbie Williams, možda i The Splitters mogu krenuti za njim na Eurosongu? Na tragu kantautorskih pokušaja britanske i američke pop scene, "Lost and Found" ima potencijala, pitanje je samo da li pristojna pjesma ugodne vanjštine može zagolicati maštu žirija.
Yogi Lonich - Love at First Sight
Yogi Lonich vjerojatno je najuspješniji domaći glazbenik u svijetu. Od Chrisa Cornella iz Soundgarden, do Alanis Morrisette kojoj je bio u pratećem bendu na stadionskim koncertima, jasno je da se radi o gitaristu po najačim svjetskim mjerilima. Ovaj puta i pjeva, ima simpatičnu pjesmu i s obzirom što je iza njega bilo bi ga lako pozicionirati pred međunarodnom publikom. Nažalost, sumnjam da će domaći žiriji znati išta od toga. Srećom, bez obzira na ishod Yogiju Lonichu međunarodna karijera ići će uredno i pouzdano dalje.
Patricia Gasparini - I Will Wait
Patricia Gasparini s pjesmom "I Will Wait" ima sve ono što nam ne treba. Bezlična pop pjesma skorojena po mjerilima manjak talenta-višak ambicija. Ovakve konfekcije naslušali smo se među propastima B-pjesama koje i po mjerilima Dore djeluju ispod prosjeka. Anemična realizacija tek u banalnom refrenu dobiva neku pjevnost, ali i dalje ne ostaje u uhu. Jer, jednostavno rečeno, radi se o ispodprosječnoj pjesmi.
Detour - Master Blaster
Pjesma koja kao da je stigla iz kompjuterske igrice povezuje tradiciju i melodioznost pop glazbe s futurističkim okvirom videospota. Još jedna odlična pjesma Nenada Borgudana, pouzdanog autora s popisom hitova koji uz Bregovića, Dujmića i Huljića, a i Cokija iz Jinxa, zna kako raditi sa ženskim vokalima. Jedna od najboljih pjesma ovogodišnjeg natjecanja, vjerojatno i najuspješnija u idućim tjednima na domaćim radijskim stanicama, pravi hit koji nije eurosongovska potrošna roba.
Meri Andraković - Bye Bye Blonde
Boris Đurđević s Coloniom odavno je zabetonirao golemi tržišni uspjeh koji kao "igla u žilu" koristi jednostavne metode "ovisnosti" i kuca po domaćem mentalitetu poskočica za humpa-cumpanje. "Bye Bye Blonde" ide u tom smjeru i djeluje kao tekstualna budalaština, ali domaći žiriji ionako ne razumiju engleski. Kao da smo se vratili u najžešće dane italo-disca, vrijeme je stalo i sve se vratilo unatrag. No, mora se priznati, postoji instantna "catch" privlačnost ovakvih banalnih pjesama i to može zavarati.
Krešo i kisele kiše - Kme kme
Na početku pjesme prvo pomisiite da se vratio Billy Idol, jer Krešo i kisele kiše poput nekada Malehookersa fingiraju rock'n'roll udar unutar Dorine poznate šprance, dajući još jednu stilsku mogućnost glasačima. Pametna poruka, "pitanje svih pitanja, kad je bilo bolje, u Jugi ili sad, ali takvi su kukali i tad". Ali nema šanse za prolazak jer rock kod nas nije isplativa roba i teško da će je se itko od površnih slušača sjećati dva sata nakon Dore. No, postat će stalna baza repertoara Kreše i kiselih kiša i njihove publike, jer poput Leta 3 govori o stvarnim događajima.
Đana - Free Fallin'
U aranžmanu Branimira Mihaljevića koji definitivno zna zanat, s "Free Fallin'" i Đanom pokazuje se još jedna profesionalno primjenjena tipska pjesma, namjerno pisana za Doru. Slično kao raniji Huljićevi pokušaji s Lorenom, pjevačica očitih glasovnih mogućnosti, Đana ima bezličnost "no name" pojava na nekom natjecanju, iako bi Florence and the Machine s ovime mogli nešto napraviti. Djeluje zavodljivo po mjeri Eurosonga, refren se vrti, ritam zakucava, sve do smirenja u srednjem dijelu, nakon kojega sve opet kreće s pojačanim BPM-ovima, tj. "kucanjem" diskoidnog ritma.
