Shvatam da sam upravo završio polovinu preslušavanja pesama, odnosno ovo je 20. po redu koju sam slušao. Nastavljam i dalje sa dnevnom dozom.

Ova pesma je žestoki treš, znači 90-e u svom hardcore izdanju, pa nikako ovo ne bih shvatio kao nekog ozbiljnog pretendenta na visok plasman.
Međutim, ima negde dobrog beat-a i zaraznu melodiju, pa mogu reći da je ovo nešto što bi se u mom slučaju moglo opisati kao
Guilty pleasure.

Podseća me u nekim delovima na pesmu
Tears Louise Johnson.
Ovde dosta zavisi od nastupa, a ovakvi tipovi pesama nešto ne verujem da mogu dobro da se prikažu na evrovizijskoj sceni (često flopnu), a i oni mi ovako, vizuelno makar, deluju floparski, te ih onda ne vidim u finalu. Prednost im ipak može biti dobar redosled nastupanja i to što nema mnogo brzih pesama ni oko njih, niti u celom prvom polufinalu.