Moram da napisem i ja moje utiske nakon ove katastrofe.
Utisci iz Torina su izuzetno mlaki, grad mi je delovao kao bilo koji italijanski grad u kojem se apsolutno nista ne desava, nisam stekao utisak da je u toku veliki dogadjaj kao sto je Evrovizija. Nemam sa cime da poredim, jer nikad ranije nisam bio na Evroviziji, ali trenutno zivim u Italiji, i imao sam utisak kao da sam u mom gradu tokom najnormalnijeg vikenda. Na dan finala u eurovillage nismo ni pokusavali da idemo jer je moj prijatelj video preko tvitera da je organizacija katastrofalna, da su ogromne guzve i da je potpuno rasulo. Na kraju smo gledali program na velikom ekranu u Mercato Centrale, gde je isto organizacija bila jako losa, kapaciteti su vrlo brzo popunjeni i u jednom trenutku je zvuk poceo da kasni za slikom, i to dosta primetno. Kako niko od zaposlenih nije mario da to ispravi, jedan od fanova je morao da ustane, i bez dozvole organizatora ode iza pulta i preko racunara popravi streaming koji je nakon toga dobro funkcionisao. Najvise je bilo Spanaca (i u gradu i u Mercato Centrale), pa Britanaca, i tek onda Italijana. To se videlo po broju zastava a i po jacini aplauza tokom pesama. Nakon zavrsetka je na istom tom mestu (tj. ispred, na otvorenom) pocela zurka na kojoj se nisu pustale evorivizijske pesme, vec pop pesme iz Britanije i SAD-a (Spice Girls, P!nk, itd)... Tokom setnje kroz ulice u centru grada nakon finala ni iz jednog lokala nismo culi evrovizijske pesme, cak i tamo gde je terasa kafica imala zastave i obelezja evrovizije.
Stvarno ne bih da se ovo ikada ponovi. Video sam komentare gde su ljudi pisali da bi i u Spaniji bilo ovako neuspesno, sto kategoricki odbijam da prihvatim. Ziveo sam u obe zemlje, i ne mogu da zamislim da bi se ovako nesto desilo u Spaniji, pocevsi od toga sto im je mnogo vise stalo do Evrovizije i sto je zemlja mnogo bolje organizovanija, modernija, okrenuta ka buducnosti i tehnoloskom razvoju mnogo vise od Italije.
Sto se tice pobednika, mislim da je ovo najlosiji ishod za buducnost takmicenja. Iako mozda deluje da je i pre bilo politizacije, ovo je nesto potpuno drugacije. Pobeda Conchite bi isto moglo da se shvati kao neka politicka poruka, ali to nije bio koordinisani podvig takvih razmera kao sto je bilo sada. Nije bilo medija koji su nedeljama pisali o tome i isticali sta bi Conchitina pobeda znacila za identitet Evrope i buducnosti kontinenta, ni Conchita ni drugi takmicari nisu pozivali na glasanje kao neki moralni cin koji je pokazatelj individualne i drustvene etike. Conchitina pobeda je bila sasvim spontana i dosta skroman politicki potez, pogotovu jer ona nije prvi transvestit u takmicenju. S druge strane, glasanje za Kalusha je predstavljeno kao uslov za isticanje humanosti i covecnosti, tj. kao da bi odsustvo glasova predstavljalo odredjenu sramotu za zemlju koja im nije dodelila glasove. To je poruka koja je poslata od strane samog benda, medija, novinara, komentatora, i nekih ucesnika (Island, Litvanija, Finska, i sl.) Ovo je prvi put da je politizacija potpuno prihvacena i normalizovana, s obzirom da niko ne negira da je pobeda motivisana politikom, cak ni sami pobednici. Sama organizacija je isto bila potpuno politizovana, s obzirom da je eurovillage organizovao dogadjaj na kom su govorili ukrajinski novinari, predstavnici Evropskog Parlamenta i Evropske Komisije (iako nije jasno kakve ima veze EU sa Evrovizijom, s obzirom da ima toliko zemalja koje se takmice koje niti su clanovi EU niti pretenduju da to budu).
Najbolji ishod bi mozda bio da Ukrajinci sada insistiraju da organizuju sledecu Evroviziju i da moralno ucenjuju EBU kako im ovi ne bi protivrecili, i da na kraju ta Evrovizija bude potpuni debakl na svakom planu. Mozda se evrovizija moze spasiti samo ako ova historicno liberalna verzija festivala "izgori u plamenu" i bude zvanicno diskretovana, nakon cega bi se mozda strasti smirile i neka nova epoha bi mogla da pocne. Za sada, mogu samo da kazem da je ovo po mom misljenju najgora Evrovizija od kada pratim festival.