Teško je staviti znak ekvivalencije između zborova građana i studentskih plenuma. Na fakultetima se zna ko su mu studenti i ko ima pravo glasa i davanja predloga, i manje-više, sličnih su godina. U slučaju zborova, to je mnogo kompleksnije, pre svega jer ima više lokalnih samouprava nego univerziteta, ne zna se tačno gde su granice i ko gde pripada, i ono najbitnije, pitali bi se ljudi više različitih generacija i intelektualnih sposobnosti, a daleko veća šansa bi bila da se vladajuća garnitura na lokalu (a skoro svuda je SNS na vlasti) umeša i nadglasa ostale, odnosno da imamo kao neke mini izbore sa preslikanim rezultatima sa onih pravih. Često je nemoguće naći zajednički jezik na sednici skupštine stanara jedne zgrade, a ne čitavog naselja ili opštine. Iz tih razloga, teže je očekivati da zborovi mogu imati značajnijeg uticaja, pod trenutnim okolnostima. Na kraju, nije sve ni u prebrojavanju. Ako tako gledamo, ipak manjina protestuje u Srbiji, ostali su ili protiv, ne interesuje ih ili jednostavno nemaju vremena da javno istupe i iskažu svoje mišljenje. Međutim, iako se radi o manjini, broj nezadovoljnih je značajan, i kao takav, treba ga uzeti u obzir. Zamislite da se npr. o pravima manjina pita većina. Retko šta bi prošlo od predloga manjine...