Drago mi je što sam mogao da prisustvujem na jučerašnjem protestu i osetim predivnu energiju i taj duh, baš su me obuzele neke emocije nakon svega i treba mi vremena da se presaberem od utisaka.
Primetio sam da se 15 minuta tišine završilo ranije, oko 19:13, a kako sam bio kod Hrama čuli smo iz daljine da se odjednom prekida tišina pa smo i mi prekinuli tišinu, definitivno je krenuo domino efekat iz Kralja Milana. Nedugo nakon toga ljudi su počeli da se razilaze i posle osam je rečeno da se završava događaj iako je trebalo da traje duže. Od insceniranih događaja juče nas je jedino spasila masovnost i dobra organizacija. Da se glavna lokacija događaja nije premestila na Slaviju, mislim da bi bilo svačega. Bilo je doduše nekih koškanja, ali na svu sreću niko nije ozbiljno povređen.
Ono što me je potpuno bacilo u nevericu i u stanje šoka je upotreba tog zvučnog šoka na ljudima, do juče nisam ni znao da uopšte postoji takva tehnologija. Za samo ovih par dana videli smo koliko su počinili krivičnih dela, od ukidanja železnice, gradskog i međumesnog prevoza, pa sve do najave državnog udara. Osim toga, vidimo i da se ne libe da ilegalno demonstriraju silu pa čak i da ratuju protiv sopstvenog naroda. Ono što nam ne ide na ruku je činjenica da je žvalavom svaki segment državnog aparata lojalan do srži, dakle potpuno smo sami u ovoj borbi protiv sistema i nema naznaka da će se to promeniti.
Biće ovo jedna izuzetno duga i mukotrpna borba i mislim da ovo bez nekog oblika nasilja i jačeg otpora neće moći da se završi. Kada budu padali, pašćemo svi mi sa njima zajedno jer uživaju da gledaju kako im se neistomišljenici muče i pate.