Ljubav, navika, panika

Blago vama kad šaltate te "zanimacije" kako vam dune. Meni iskreno ne može svako da bude zanimacija, a ni ja svakome. Niko mi nije privukao pažnju od dejta. Inače naočare mi neće sigurno biti vraćene tako da neću insistirati na tome da mi ih vrati. Neka ih spali, vrši obrede šta god. Žalosno mi je jer za mene imaju sentimentalno značenje ,ništa više.
 
I ja našao novu zanimaciju. 😂

A Lignjoslave, ja stvarno ne znam, kako je moguće da neko toliko bude operisan od socijalnih interakcija? Pobogu.
 
On tek ima 24 godine, a misli da štošta propušta. Ima vremena, srediće se bar nešto do 40-50 godina. U njegovim godinama je sasvim ok nemati neko posebno ljubavno iskustvo. Što se tiče prijatelja, oni se stiču vremenom, i uglavnom se ne spominje eksplicitno hajde od danas smo drugari, obe strane će prepoznati to kada i ako dođe vreme. Do tada treba to posmatrati kao poznanstvo, često samo virtuelno kada je to samo preko društvenih mreža.
 
Baš me zanima šta mislite o ovoj temi. Da li srodne duše mogu da se nađu i vole bez obzira na s*ksualnost? Tačnije ima ona teorija da samo postojimo kao duše bez obzira na pol, i ostalo..čak ima i naziv za to. Ja bih mogao da se sigurno intelektualno i duhovno povežem sa ženom ali tu opet ima mnogo drugih faktora.
 
A Lignjoslave, ja stvarno ne znam, kako je moguće da neko toliko bude operisan od socijalnih interakcija? Pobogu.
Rekao sam da sam imao dosta losih iskustva po pitanju drustva i da sam se skroz udaljio i osamio.

Nisam spavao nocas uopste, zbog mojih gresaka, imam osecaj da neko cak zna i da me zavlaci uporno me gurajuci od sebe sto dalje na indirektan nacin. Grize me savest, prosto osecam se jako lose zbog svega sto sam uradio i ne mogu to sebi oprostiti. Plakao sam.
 
Kao što neko reče već, mnogo si bre intezivan Lignjo, nema potrebe da se toliko ugnjetavaš, ništa ne postižeš time osim što narušavaš svoje mentlano zdravlje.
 
I ja sam bila pre pre preosetljiva. Vremenom ukapiras da tako ne moze i pocnes da razmisljas "who cares", od odlaska kod doktora do komunikacije sa nepoznatim ljudima. Ali, trebalo je vremena.

Komunikacija sa poznanicima ne znaci nuzno da cete postati prijatelji. Vremenom dolazite u neke zivotne situacije gde se pokaze da li to poznanstvo prerasta u prijateljstvo, ostaje na pocetnoj razini ili se gasi.
 
Preosetljiv sam i to mi je mana. Ogromna.
Ne pričam o preosetljivosti, već o samougnjetavanju. U redu je osetiti emocije intezivnije nego drugi, ali opet, nema potrebe da budeš toliko grub prema sebi. To nije preosetljivost, to je samomaltretiranje.

I ja sam bila pre pre preosetljiva. Vremenom ukapiras da tako ne moze i pocnes da razmisljas "who cares", od odlaska kod doktora do komunikacije sa nepoznatim ljudima. Ali, trebalo je vremena.
Isto. Imam osećaj da sam naučio da živim tek onda kad sam krenuo da se vodim tom parolom. Po naški - BMK.
 
TRebam da se potrudim da budem u fazonu "bas me briga", ali stalno negde gresim.

Pozelim da me roditelji nisu konstantno ucili da vodim racuna u svemu u smislu "sta ce ko drugi da kaze", i dan danas to rade nebitno dal je oblacenje u pitanju ili nesto skroz deseto. Sad uporno pokusavam da im kazem "bas me briga neka se smeju kolko hoce", ali treba da im se nacrta... To je juznjacki mentalitet, uvek ti je prece sta ce drugi ko da kaze, da ne pukne bruka.
 
Pa i mene je moja majka istom učila, isto do te mere gde to zaista nije normalno bilo nikome. Ali nije njena krivica ako ja kao odrasla Osoba nastavim sa tim paternom razmišljanja/ponašanja.
 
Evo sad kad sam se probudio osećam se čudno. Zato što ništa nije ni počelo niti prekinuto i dalje ostalo na tom neutralnom terenu samo se nismo videli jer eto nešto je iskrslo.
Nikad nisam bio u ovoj neutral position, uglavnom ili nešto bude ili ne bude ništa i znaš na čemu si.

A nova zanimacija, ništa ni od toga. Nedovoljno dobro, limitirana glava, ne mogu te nisko intelektne ljude kojima je adut dobar izgled i poziv na seks.

Požalio sam se bivšem čisto eto u fazonu da mi kaže šta to meni fali zašto se osećam kao da sam “đubre”. Rekao mi je: “Gle, mi moramo da se trudimo, treniramo, da bismo privukli pažnju. Ti to ne moraš, imaš filmsku facu i pojavu da je to uvek veći magnet.” Lepo od njega što mi u kriznim momentima ovo kaže. A čujemo se nekad i dajemo podršku iako ništa između nas nema već 8 godina.
 
Da, to je lepo.

Nego, da se vratim na dejt. To što sam rekao ide u zamrzivač je da ne mogu da se trudim više od ovoga jer dao sam sve moguće signale i sad za dalje mora on više da se cima.
A ja krenuo odmah da tražim novu zanimaciju iz inata, a neću sebi da priznam da sam se ipak malo upecao ovde.
 
To je pametno, ti si uradio sta mislis da treba, sad neka se on potrudi. Ako hoce.
 
Citam i u cudu sam. Bebi, ti sam moras da znas sta hoces i da se potrudis da izrazis svoju emociju na pravi nacin, iskreno i bez uvijanja.
Davanje signala nije najbolje resenje, jer ga svako tumaci drugacije, iz druge perspektive. Nece ti pasti kruna s glave ako kazes tako i tako osobi o kojoj pises. Jedino direktna i iskrena komunikacija moze razresiti dilemu.
Drzim ti palceve. Tesko je biti u nedoumici, narocito nemirku kao sto si ti. 😉
 
Ma najjače da mu kažem tako i tako i onda da ispadnem ludak, a dva puta se videli. Mislim da ne znaš kako to funkcioniše, ukoliko nisi gej muškarac(?). Uglavnom ih iskrenost otera, što je tužno, i konstantno te uvlače u igrice jer tako se leče frustracije sopstvenom neiskrenošću sa kojom se bore ceo svoj život.
 
Back
Top