Razrednica sam 5. razredu i jučer su na Satu razrednika htjeli razgovarati o ratu u Ukrajini. Iznenadilo me što djeca od 10-11 godina ne samo da prate vijesti (i znaju neke detalje za koje nisam ni čula), nego i što propituju, kritiziraju, zaključuju... Znam da su dio toga pokupili i od kuće, ali svejedno su jako dobro znali oblikovati svoje misli pa i nedoumice. Na kraju smo završili s hrpom pitanja na koje nitko od nas nema odgovora i zaključili da bismo trebali manje pratiti madije jer nas uznemiruju i ne možemo uvijek znati što je istinito, a što lažno.
Danas smo imali sat lektire, čitali i obrađivali djelo u školi. Popis lektire napravila sam još u 9. mjesecu i da sam htjela, ne bih mogla ovako tempirati - lektira je bila Puškinova
Bajka o ribaru i ribici.

Kažem ja njima - nećete vjerovati, ali danas čitamo djelo ruskoga pisca. Oni odmah okrenuli na šalu - spominje li se votka? Reko - ne, ali još nešto nećete vjerovati: pisac se preziva Puškin.

Njihov zaključak - ili je on nekoga ubio ili su njega ubili. I bili su u pravu pa sam im ispričala o dvoboju i njegovoj smrti, a dva sata su nam proletjela u čitanju, prepričavanju, kvizu, poukama i najviše - u smijanju. Na kraju je djelo dobilo prosječnu ocjenu 4.1 i zaključili su da "taj Puškin" uopće nije loš.
Oprostite na podužem postu, morala sam podijeliti s vama jer, koliko god me nekada znaju izbaciti iz takta, naživcirati me i naljutiti, ovaj tjedan je baš bilo ugodno raditi s njima.