Bivše jugoslovenske republike, a pod tim podvlačim Srbiju je vrlo lako targetirati i nad njom sprovoditi nekakvu 'pravdu', jer mi nismo nikakva sila, ne sarađujemo sa zapadom, posmatraju nas kao ruske 'sluge' i samim tim, direktne neprijatelje.
Pitanje o Srebrenici staro 30 godina se vrlo jasno pokreće jer to nekome u ovom trenutku odgovara. Naveo je neko već ranije, ali pretpostavljam da je u pitanju skretanje pažnje sa genocida koji je trenutno u toku, a koji se niko ne trudi da zaustavi. Glasanje za rezoluciju o događaju koji se desio pre 3 decenije je samo zamazivanje očiju da je zapadu i UN stalo do ljudskih prava i prava muslimana. Znamo da to nije istina.
Isto tako moram da kažem, da je negiranje stradanja nekog naroda/verske grupacije sramotno i da onaj ko to radi i potencira nije čovek. To je kao kada hrvatski ekstremisti negiraju stradanje srpske dece u Jasenovcu i sl. Mi svoju prošlost moramo da prihvatimo takvu kakva jeste, koračamo unapred i da se više nikada ne osvrnemo unazad. Da budemo ljudi. Da budemo svesni svojih stradanja, ali i tuđih zbog nas.
Treba da se trudimo da revitalizujemo život na ovim prostorima. Teško ćemo to ostvariti ako slavimo nekakve lažne pobede ili podrške drugih autokratskih (diktatorskih) država.
Na kraju, smatram da ponovno otvaranje ovog pitanja nikome dobro doneti neće i samo podgreva mržnju koju svakodnevno pokušavamo da potisnemo već toliko decenija.