Vode se ratnohuškačke teme oduvek na ovim prostorima, jednostavno mi smo društvo koje je vekovima na ivici civilizacija i kao takvi smo uvek bili na udaru više strana. Od toga je i ponikao taj mentalitet konstantne ugroženosti, što dalje izaziva gnev i revanšizam.
Ne slažem se da su 90tih izmišljene, nego su nakon 4 dekade suzbijanja istih (što je jedna od retkih pozitivnih stvari autoritativnog režima) isplivale na površinu kada je uvedeno višestranačje i kada su politički zarobljenici pušteni na slobodu. Jednostavno je taj sentiment postojao, a političari koji su uzeli pozicije 90tih su ga samo iskoristili. Možda ne svuda u istoj meri, ali dovoljno da pokrene lavinu konflikta.
Opšte je poznato koliko incidenata je bilo u "prvoj" Jugoslaviji (kraljevini), ubistvo Stjepana Radića, zabrana rada komunističkoj partiji, raznorazne bune Albanaca na Kosovu i Makedoniji itd. itd.
Nažalost, dosta ljudi i dalje živi kao da se rat juče završio, a ne prije 29 godina.
ovo takođe, jednostavno društvo koje je duboko istraumatizovano ratnim dešavanjima i krivce će uvek tražiti u onom drugome.
s druge strane, srećni smo da živimo u vremenima kada su granice sve tanje (bar prema zapadu) i kada svako može da živi normalno ako se ne zamara politikom. Barijere su pre svega mentalne.
A zanimljivo kako narodi bivše Jugoslavije među sobom nemaju ratne sekire i uglavnom su na istoj strani. Samo sa nama svi imaju neke probleme. Treba se zapitati zašto je to tako.
pa ne baš, postoje konflikti između Hrvata i Bošnjaka u Bosni, između Albanaca i Makedonaca u Makedoniji itd.
samo što su manjeg obima pošto su Srbi ti koji su pristali (svojevoljno) da budu ti koji će da "čuvaju" Jugoslaviju, dok će drugi da se "izbavljaju" iz nje pa je logično da će najviše biti i u žiži