Nije tu u pitanju samo, recimo, detinjasta tvrdnja kako joj je jasno da se protiv Kineza vodi biološki rat, jer je u prvom trenutku kovid 19 harao u Kini (po istoj misaonoj matrici, sa saznanjem o više od milion umrlih Amerikanaca od te bolesti, danas verovatno veruje da su Kinezi napadači). Reč je o jednom ogoljenom svetonazoru, sa karikaturalnim i vremenski iščašenim viđenjem Njegoševe borbe neprestane i uz crno-belu podelu naroda na đavole i svece. Otuda bi radije žrtvovala decu nego što bi dozvolila da primaju vakcine „zlih“ Zapadnjaka. U tabor uticajnih „teoretičarki zavere“ goni je njeno izvitopereno viđenje sveta, ali i brižljivo negovan osećaj za populizam, kao oproban način manipulacije. Tužna je istina da je bar u pogledu efekta svog demagoškog nastupa ona u pravu, pa za upozorenje o „opasnim zapadnim vakcinama“ u punom amfiteatru dobija aplauz od studenata političkih nauka, za koje bi se očekivalo da su razumni. Lekara, a posebno profesora, moralne kočnice treba da sputavaju u odstupanju od istine. Ako njih nema, nebo je granica. Tako je Grujičićka mnogostruko uvećavala brojeve obolelih i umrlih od raka u Srbiji. Najavljivala je i crne prognoze o trendu raka, a kada se one ne bi ostvarile, bez griže savesti je predskazivala nove, još dramatičnije. S prezrenjem je odbacivala zvanične podatke Instituta „Batut“ koji sada treba da joj bude glavni izvor informacija. Posebno je upadljivo što je ignorisala sva naučna znanja o uzrocima raka, delimično zbog svoje ksenofobične podozrivosti, a delimično zbog svesne manipulacije. Važnu ulogu tu igra i skučenost horizonata, zbog čega propagira genetičku superiornost Srba, nesvesna prezrenja sa kojim se takve ideje dočekuju u Evropi posle tragičnih iskustava iz Drugog svetskog rata. Uz to, izmislila je i svoj ključni argument o navodnoj otpornosti Srba prema „španskoj groznici“, mada su oni, kao i ostali narodi, masovno umirali u pandemiji te morije pre nešto više od 100 godina. Upravo oskudno znanje nove ministarke razlog je njenog divljenja iskazivanog prema profesoru Nestoroviću. Ima li njegovo neverovanje u novi korona virus veze sa najvećom bolničkom epidemijom kovida 19 u Evropi (bar zapadno od Dnjepra), zabeleženom u ustanovi čija je direktorka Danica Grujičić? Takođe, da li odatle potiče njeno uverenje da su mnogi od 147 lekara umrlih sa dijagnozom kovida 19 žrtve nekih drugih bolesti? Dodatno zabrinjava zebnja da li će se ministarka ubuduće držati bizarnih pogleda svog uzora ili naučne medicine. U medicinskim krugovima vlada čuđenje kako je baš tandem Nestorović-Grujičić sa svojim nastranim shvatanjima miljenik vlasti. Pa, taj dvojac se savršeno uklapa u atmosferu svesno urušavanog sistema vrednosti u društvu. Da se neguju osnovne civilizacijske norme, bar deo onih 10 uticajnih funkcionera koje Grujičićka paušalno hvali našao bi se u apsu, a ni ona ne bi, za razliku od pravih dobrotvora, bila nosilac fonda iza koga finansijski stoji država, odnosno svi mi, umesto nje same.