Pesma je takva kakva je, spora, iako ima i dela gde ima solidnu dinamiku zahvaljujući njegovom glasu pre svega ali i neočekivane padove, što baš i ne volim.
Ono što mi je najveća zamerka u pesmi i baš, baš mi smeta, je to, što je dosadni Bačić ubacio električna gitaru na 2:30- 2:40. To je tako bezveze i bezidejno da nemam reči a ujedno i deo aranžmana koji pesmu čini totalno outdated.
Umesto da ide samo pojačani piano u tom delu makar i x dva ili neki drugi instrument ukombinovan sa njim, on kulminaciju na ovakav aranžman u jednoj prilično laganoj baladi, pravi sa elektičnom gitarom.

To je katastrofalna greška i ono što nijedan mladji kompozitor nebi uradio po pitanju aranžmana ovakve balade.
Na kraju nije ni klasična piano balada sa propratnim instrumentalom a nije ni rock balada jer je do 2:30 skroz lagana.
Tako fali Željko Joksimović da ovo dobro prearanžira i izvuče maksimum ako se to može uopšte

ali to se naravno neće desiti.
Žex je ipak institucija da napiše sve po potrebi a posebno vanvremensku baladu.