Žalosno je što se na ESC-u sve počelo svoditi upravo na to, na „jedenje scene“.
Kada harizma i energija pršte, a kvalitet pesme to prati, onda potpisujem sve navedeno. Ali kada harizma i pritom jako dobri HCN vokali, sem igračice Ivane, osvajaju svime osim pesmom i njenim kvalitetom, onda to i nema mnogo smisla.
Današnji ESC, zahvaljujući pre svega fanovima, prati neke sumanute trendove gde je jedino važno biti što drugačiji i inovativniji, po svaku cenu.
Da li je to pevanje o svrš...., o raznim kafama, otrovnim kolačima i milkšejkovima, često sa bolesnim aluzijama, postalo je potpuno nebitno. Bitno je samo da si različit i „originalan“, dok suština ne postoji. Nema je, osim u ideji da se po svaku cenu istakneš.
Sve to uglavnom nema nikakve veze ni sa kvalitetom pesama, niti sa nekom poentom istih, osim da opet budeš samo drugačiji, pa makar i budalu izigravao ta tri minuta na sceni.
ESC je možda jedino u vizuelnom smislu evoluirao. Lično me ne čudi što se broj učesnika smanjio u poslednjoj deceniji i verujem da će se iz godine u godinu sve više smanjivati, iako bih voleo da se to ne dogodi.