Kako se danas osećate?

@Doctor Who

Ma šta te briga, uvek ima da se poruči pasta i restoran, ko će da se cima sa time... 😁🤓
 
Nikad ne znaš kako će ispasti, furaj svoju priču. Život nije film, tako i za one ljubavne veze što gledaš to postoji samo na filmu.
Pokusacu, bez obzira sto je uzasno tesko. Mama je svesna da sam pun besa iznutra, ali ne zna pravi razlog zasto naravno...

Ne znam, meni bas odgovara da se druzim sa nekim ko je takodje gej, jer ta osoba moze da me razume kroz sta prolazim i ne osudjuje me nikako. Dok prosecna osoba cim spomene "pedere" i pocne da ih vredja, odmah steknem utisak da je neotesani homofob. U osnovnoj su me konstantno zvali "pederom" i ja nisam znao kako da se ponasam tad, a isto sam se bio palio na dvojicu decaka, a nisam hteo to sebi da priznam. To je tad bilo toliko jace od mene da sam im krisom gledao slike na Fejsbuku dok sam imao tad. Takodje me dosta pali kad neki moj poznanik ili neka poznata licnost koji je zgodan slika polovinu svog lica, uglavnom svoju desnu stranu lica.

Film Brokeback Mountain je ostavio tako gorak utisak na mene da me Jack Twist tu podseca na mene koji je osetljiva osoba i voli bez obzira na sve, a Ennis Del Mar me je podsetio na bivseg druga koji je takodje strog prema svima ali strog i prema sebi. I uzasno me je rasplakao taj film, jer ne verujem u tu pricu gde Laureen govori kako je Jack umro tako sto je pukla guma od traktor i ubila ga, ne. Vise verujem da je Laureenin otac koji je inace mrzeo Jacka angazovao ljude da ga prebiju na mrtvo. Ennis je imao traumu iz detinsjtva gde je video jednog coveka kako su mu bukvalno odsekli medjunozje samo zato sto je gej.

I cesto u sebi citiram Jacka kako govori "sometimes i miss you so much i can hardly stand it". I stvarno se tako osecam kad je u pitanju bivsi drug - da mi bukvalno ponekad toliko nedostaje da ne mogu to podneti.
 
Majke uglavnom uvek znaju samo ne zele sebi da priznaju, jer je najcesce bitnije sta ce selo reci. Na kraju krajeva nije ni bitno, to nije nesto sta mozes da menjas i ako nailazis na aktivno neodobravanje, treba da ih iskljucis iz zivota (privremeno dok ne pocnu da navikavaju, ili stalno). Najbitnije je da se osamostalis, i ako ne mozes odmah da odes iz drzave, da se preselis u neku liberalniju sredinu u zemlji.

Ali budi spreman i na onaj drugi deo, ne ocekuj prihvatanje ni od svoje zajednice. To je drugi deo problema o kojem se ni ne prica toliko, barem kod nas. Probaj naci krug bliskih ljudi koji ce ti biti podrska, izabrana porodica, ali nemoj da brkas bliskost sa zaljubljenoscu (to je nesto sto cesto vidjam kod mladjih gejeva). Koliko sam shvatio nemas mnogo iskustva, sto moze dovesti do opsesivnih ponasanja u novim odnosima, pa moze uticati i na prekid istih. Ne fali ti nista, samo nisi naucio da adekvatno odreagujes na situacije, ali sve se uci pa i to, kroz iskustvo.

A ostale potrebe se mogu zadovoljiti na razlicite nacine, ne treba ti epska ljubavna prica.
 
Ostao je u istom krugu ljudi i zivi sa roditeljima, mentalno nije izasao iz price
 
Joooj ja obožavam kod mojih da sam.. Više sam kod njih nego kod mene u stanu.. 😭🙈
 
Hahaha ja čak razmišljam da se na neko vreme vratim kod mojih i da izdam stan dok još može pristojno da se uzme od toga iako me mrzi.. A baš mi treba 🤑💵💰 trenutno.. 🤪
 
Jesam u Bg vec tri godine, kako sam rekao nemam nikakvog iskustva, pa cesto zna i da dodje do posesivnog ponasanja sto jeste tacno.

Kod mene vise tata je u fazonu sta ce drugi da kazu, pa cak su i nasi filmovi radili sve to na taj fazon u smislu "zasto bas moj sin da se zaljubi u muskarca? Da nam se komsiluk smeje..." (film Leptirov oblak). Jednom je na slavu u Vlasotincu kod kumasina otvoreno rekao da bi ga bilo sramota da mu ga neko zabije u b***, jasno sam cuo i time sam shvatio da je homofob.

A Vlasotince je kao sto sam rekao, mali grad, svako svakog zna, ne moze a da se ne traca i svi gledaju u tudje dvoriste i svi su u fazonu "da komsiji crkne krava". Sad kako sam u Beogradu, bar ja nemam vise taj osecaj, mama navodno takodje nema, dok tata sumnjam, i dalje vodi racuna o tome sta ce drugi da kazu, ma koliko on sam to ne hteo da prizna. Ali imao sam prijatelje u Vlasotincu doduse mamine prijateljice koje su naravno postale i moje (starije od mene logicno) i dve prijateljice od njih znaju za moju naklonost prema muskarcima i nisu osudile, samo su me podrzale i obecale da nece reci nikom.

Dve godine nisam isao dole do Vlasotinca zbog bivseg druga jer ako bih ga sreo, dobio bih osecaj da ga prebijem i da ga unakazim na mrtvo, a to mi ne treba, zato i bezim jer ne mogu da podnesem da ga vidim a da me skroz ignorise. Moji su me terali da idem, uglavnom za Spasovdan, ali ja bih odbijao, jedino pre dve godine sam "morao" ici, ali zato prosle godine sam se izvukao jer sam bio u Grckoj, dok ove godine sam im jasno rekao da necu da idem na sta su rekli ok. A i sramota me je vise da idem sa njima gde oni tu i ja, mada to rade najvise zato sto ne izlazim nigde, a inace prezirem nocne izlaske.

Takodje, mislim da sam napomenuo, uzasno sam slab kad vidim zgodnog muskarca sa dobrim naocarima za sunce jer ako se neko takav pojavi sa dobrim naocarima, ja sam gotov.
 
Sta cu, to je jace od mene. Ne mogu protiv toga.

Sto se tice tog decaka, dacu mu na znanje da sam uz njega u dobru i zlu. Mozda ce me zavoleti tako.
 
Sta cu, to je jace od mene. Ne mogu protiv toga.

Sto se tice tog decaka, dacu mu na znanje da sam uz njega u dobru i zlu. Mozda ce me zavoleti tako.

Jooj, moraš izaći iz tih infantilnih obrazaca jer definitivno to će te samo još više ubedačiti.
Znači, lepo smo ti danas pisali, iscimali se da ti pomognemo, sad ti daj malo volje za životom i nemoj da ponavljaš jedan te isti obrazac.
Od sutra očekujem da da izdvojiš 5 stvari koje te čine srećnim i napišeš nam ovde. Potom 5 stvari koje voliš kod sebe. 5 stvari za koje drugi ljudi vide kao tvoje vrline.

Ovo za propalog druga najbolje da kreneš da pišeš pesme o tome. Kakva god da je lirika, nikom to ne moraš pokazati piši zarad sebe. Izbaci što ti je na umu na papir. Probaj, vidi, možda deluje.
 
Ne volim kad neko kaze da ste se iscimali, jer ispada da sam nezahvalan. Samo izbacujem sve iz sebe, ali to ne znaci da ja idem u krug sve ispocetka.

Pisao sam jednom "sastav" o propalom drugu u sakrio papir da bi ga na kraju bacio. Cak sam i otvoreno pismo pisao ali nikako nisam slao.

Nacrtaš i obojiš i nije dovoljno, ma ae bre
Jedan od razloga zasto sam rekao da te se malo plasim...
 
Pa gle, treba biti zahvalan za tuđu dobru volju jer neće svako ovako da priča sa tobom. Ne mislim da si nezahvalan, nego mi deluje kao da teraš inat sam sebi i nećeš da izađeš iz šablona. A taj korak je potrebno da napraviš, da istupiš.
 
Back
Top