Ovo je bilo viđeno još pre 3 godine. Moralo je da se desi i to baš ovako. Kako sam rekao još tada (a u međuvremenu i ponovio više puta), Pandorina kutija je otvorena još 2022. i kad se jednom nešto što nije normalno normalizuje a ta pobeda opravdava time što je poslata poruka predsedniku države koja je u ratu (kamo sreće da je to moglo da donese mir i zaista pomogne nesrećnim ljudima ali realnost, nažalost, funkcioniše drugačije)....a onda ubrzo nakon toga imamo NATO koji čestita pobedu, tu je jasno da je sve otišlo bestraga. To više nije bio ESC koji smo svi toliko voleli i zdušno pratili (neki od nas i preko 20-30 godina).
Sve što je posle usledilo sa Izraelom je samo dodatni čin vređanja inteligencije i završni deo rekvijema.
EBU je konačno uspeo u svojoj nameri i ESC kakvim smo ga nekad znali je sada i zvanično upokojen. Ovo što će se održati ove godine (i nadalje) je neki Frankeštajn koji samo po imenu podseća na takmičenje koje je prvenstveno nastalo sa ciljem da ujedini ratom razorenu Evropu. Na kraju je ESC postao sve ono protiv čega se borio ovih 70 godina i, upravo na godišnjicu, survao se u provaliju. Tužno ali i simbolično.
Ne znam šta da kažem, svi volimo ovo takmičenje i pratimo ga dugo, postalo je deo naših identiteta i nije lako okrenuti drugi list i odreći se dela sebe samih. Ali apsolutno, praćenje ESC-a u ovakvim okolnostima je težak mazohizam i nema nikakvog smisla. Hvala Bogu da nas je ESC, kakav je nekada bio, spojio ovde i neka to ostane poslednja uspomena na neka lepša vremena.